2011-02-18 17:58:28

Bog, vječito mlad i slobodan


U posljednje se vrijeme rado spominju pojmovi laičnosti glede države pa se s tim u vezi onda i ističu zahtjevi o odvojenosti crkve od države a to znači samostalno djelovanje za dobro članova svoje zajednice. A ljudi su vrlo često članovi više zajednica, ponajprije obiteljske, a onda i vjerničke i državne. Isti su dakle subjekti u životu i svi ti subjekti sa svojim uvjerenjem imaju dati ono najbolje drugima s kojima dijele i isto zajedništvo u Bogu i isto zajedništvo u zemaljskoj stvarnosti države. Kad poneka od tih sastavnica oslabi ili jednostavno nestane zbog različitih razloga ili se pak nikad nije ni pripadalo primjerice nekoj vjerskoj zajednici, onda i razmišljanja i stavovi bivaju i malo drukčiji. To pripada našoj ljudskoj normali. Ali ne pripada joj kad netko koji jedva nešto zna o vjeri, vjernicima želi namještati glave. Ali ne samo vjernicima, nego i svima drugima. Tu se susrećemo s ograničenošću koja samu sebe uzdiže kadšto do takve apsolutnosti kao da drugo što ne može niti biti niti postojati. Tada drugi postaju problem, a ne poticaj za razmišljanje, produbljivanje, preispitivanje svojih stavova. Budući pak da takvi sebe ne stavljaju u pitanje, problem su uvijek drugi i njih, a pogotovu biskupe i uopće crkvu valja poučiti. Kad to ne ide, onda će se rugati. Ako su na vlasti, onda će prisiljavati. Sve smo to mi doživjeli u razdoblju komunističkoga jednoumlja. Sad bi se valjda imalo slobodnije disati. No starih se okoštalih ideja još uvijek mnogi ne žele osloboditi. A naš Bog nije ni star, ni ukočen, nego vječito mlad i slobodan. Za tu slobodu nas je Krist oslobodio, pa onda i različite pokušaje zarobljavanja lakše odbijamo jednostavno kao smiješne.








All the contents on this site are copyrighted ©.