Opća audijencija srijedom

Sveti je Otac današnju opću audijenciju u dvorani Pavao VI. posvetio svetome Ivanu od Križa, velikom mistiku iz XVI. stoljeća, prijatelju svete Terezije Avilske. Govoreći o njegovu životnome putu, Papa se ponajviše osvrnuo na njegovu mistiku i obnoviteljsku ulogu karmelićanskog reda. Njegov nauk – primijetio je Sveti Otac – opisuje siguran put do svetosti, do savršenstva na koje smo svi pozvani.
Sveti se Ivan rodio 1542. godine u selu Fontiverosu u Kastilji, kao treće i posljednje dijete majke Kataline i oca Gonzala de Yepes. Premda iz plemićke obitelji, bili su vrlo siromašni jer mu je otac razbaštinjen upravo zbog braka s Katalinom, poniznom tkaljom. Vrlo rano ostaje bez oca te se s majkom i obitelji odselio u Medinu del Campo, veliko trgovačko središte. Ivan je uz školovanje obavljao i neke poslove u samostanu časnih sestara, potom se kao bolničar zaposlio u bolnici.
U osamnaestoj se godini upisuje u isusovački kolegij gdje tri godine studira humanističke znanosti, govorništvo i klasične jezike. Po završetku studija ulazi u red karmelićana. U novicijat je ušao 1563. godine, a godinu dana poslije upisao se na poznato sveučilište Salamanca gdje završava umjetnost i filozofiju. Za svećenika je zaređen 1567. godine, a prvu je svetu misu slavio u Medini del Campo, gdje se susreo sa svetom Terezijom Avilskom koja mu je povjerila svoju nakanu da obnovi karmelićanski red – kazao je Sveti Otac.
Zajedno sa sveticom 1568. godine otvara prvi samostan u Duruelu u avilskoj pokrajini. S njim u novootvereni samostan stupaju još tri subrata. Obnavljajući redovničko zavjetovanje po izvornome Pravilu uzima pridjevak od Križa, po kojem će ostati poznat u općoj povijesti. Obnova se karmelićanskog reda pokazala težom nego se moglo zamisliti, zbog nje je Ivan morao jako propatiti. Karmelićani su ga 1577. godine utamničili u samostanu u Toledu, gdje je, izložen najgrubljim psihičkim i fizičkim mukama, proveo devet mjeseci – podsjetio je Papa.
Iz tamnice je čudesno pobjegao 1578. godine i sklonio se u samostan bosonogih karmelićanki. Nakon kratkog tjelesnog oporavka odlazi u Andaluziju gdje je po raznim samostanima proveo deset godina, posebno u Granadi, obnašajući važne dužnosti u redu. Oslobođen od svih dužnosti 1591. godine određen je za novu provinciju u Meksiku. Pripremajući se za dugi put teško je obolio i u noći između 13. i 14. prosinca dok su subraća molila Jutarnju Bogu je dušu predao, opraštajući se od subraće riječima: „Idem pjevati je u nebu.“ Papa Klement X. 1675. godine proglašava ga blaženim, a papa Benedikt XIII. 1726. godine svetim. Smatra se jednim od najvažnijih lirika španjolske književnosti, a najpoznatija su mu djela: Duhovni spjev, Uspon na goru Karmel, Tamna noć i Živi plamen ljubavi – kazao je Sveti Otac.
Osvrćući se na pojedina djela, Papa je rekao da sveti Ivan u Duhovnom spjevu opisuje postupno čišćenje duše, to jest njezino približavanje Bogu, te da u spisu Živi plamen ljubavi podrobnije opisuje preobražavajuće sjedinjenje s Bogom, dok u Usponu na goru Karmel opisuje duhovni hod s gledišta postupnog pročišćavanja duše; čovječju suradnju s Božjom milošću da dušu oslobodi od svega što se protivi Božjoj volji, polazeći od čišćenja čuvstava nastavljajući čišćenje po teološkim krjepostima: vjeri, nadi i ljubavi, kojima se čiste nakane, pamćenje i volja. U Tamnoj se noći opisuje „pasivno“ čišćenje, odnosno Božji zahvat u čišćenju duše. Ljudski napor ne može dospjeti do korijena zlih sklonosti i navika u osobi. Samo Božji zahvat može korjenito pročisti dušu i pripraviti je za sjedinjenje s Bogom – istaknuo je Sveti Otac.
Duša se pročišćavanjem preobražava u Bogu, uranja u život Trojedinog Boga, a sveti Ivan tvrdi da tek tada ljubi Boga istom ljubavlju kojom Bog ljubi nju. Vrhunac sjedinjenja s Bogom jest sjedinjenje s Presvetim Trojstvom. Tada duša u Bogu spoznaje sve i nema potrebu da po stvorenome otkriva Stvoritelja, ispunjena je Božjom ljubavlju i raduje se u njoj – ustvrdio je Benedikt XVI.
Zaključujući govor o svetome Ivanu od Križa, Sveti se Otac upitao što ovaj svetac sa svojom mistikom ima reći nama, današnjem kršćaninu. Da bismo odgovorili na taj upit, moramo se prisjetiti da svetac nije živio u oblacima, život mu je bio vrlo težak, a u tamnici je napisao najljepše djelo. Tako ćemo shvatiti da hod s Kristom nije dodatni teret našem mukotrpnom životu, nego je svjetlo, snaga da možemo lakše podnositi svakodnevni teret. Ako je netko ispunjen ljubavlju, onda lakše podnosi sve životne tegobe, jer u sebi nosi veliko svjetlo, a to svjetlo je vjera da nas Bog ljubi u Isusu Kristu – zaključio je Benedikt XVI.