Islam i ljudska prava

Islam opet ispunja prve stranice svjetskih tiskovina s prosvjedima za veću demokraciju u Tunisu, Egiptu, Alžiru, Jordanu i Jemenu, dok u Libanonu, svi su izgledi, vlast u ruke uzimaju članovi Hezbollaha, po mnogima terorističke organizacije. Što će narodni pokreti iznjedriti, demokratske ili ekstremističke vlade kakva je iranska? Egipat je sa svojih osamdeset milijuna stanovnika najvažnija arapsko-islamska država Bliskog istoka; ako krene smjerom Muslimanske braće, Izrael ce i Europa doživjeti katastrofu nezamislivih razmjera – tvrdi otac Ghedda u razgovoru za agenciju Zenit.
Nemoguće je predvidjeti što se može dogoditi, ali bi vođe muslimanskog naroda: kulturne, vjerske i političke, morali odgovoriti na ovaj upit: žele li muslimani ući u moderni svijet, noseći sobom svoje ljudske i vjerske vrednote, ili se žele od njega udaljiti stvaranjem alternativnog društva? – pita se otac Piero Ghedda, bivši ravnatelj misijskog časopisa 'Svijet i misije', suosnivač agencije AsiaNews, nekadašnji ravnatelj Papinskog zavoda za vanjske misije i autor više od osamdeset knjiga misijskog sadržaja, vrlo dobar poznavatelj islama.
-On sažeto ocrtava glavne vidike sadašnjeg stanja u muslimanskom svijetu, koji imaju zabrinjavati naročito političke šefove i islamske duhovne vođe:
-Posvuda u muslimanskom svijetu jača fundamentalizam jer se smatra rješenjem za nevolje kuranskog naroda,
-U državama s muslimanskom većinom nema demokracije, a sljedbenici drugih religija uopće nemaju vjerske slobode,
-U državama gdje su muslimani manjina, primjerice u Filipinima, Tajlandu, Kini, Obali Bjelokosti i Nigeriji nasilno se žele odvojiti od matične države,
-Islamske su države, a gotovo su sve s velikim prirodnim bogatstvima, uglavnom naftom, vrlo nisko na ljestvici Ujedinjenih naroda za motrenje „ljudskog razvoja“ naroda, a riječ je o izobrazbi, slobodi, socijalnoj pravdi, demokraciji, pravima muškaraca i žena, blagostanju, zdravstvu i tako redom.
-Pribjegavanje nasilju, podmićivanjem i ucjenama (primjera radi, ako želiš dobiti posao moraš prijeći na islam) da se prisili ljude na obraćenje na islam ili spriječi otpad od islama, normalno je u muslimanskim državama.
-Moglo bi se tako nabrajati u nedogled, no bolje je priupitati: Zašto muslimanske vođe ne rasprave sa svojim narodom o tim problemima? Na Zapadu se govori o umjerenom islamu“, a većina muslimana su osobe molitve i ljudskih vrlina, poštene i razumne: to svjedoče i brojni kršćani u muslimanskim zemljama, u to sam se i osobno uvjerio – tvrdi otac Ghedda.
Ali zašto onda taj umjereni islam ne dođe do izražaja u zajednici vjernika, primjerice u učestalim i apsurdnim osudama kršćana na smrt zbog Zakona protiv huljenja u Pakistanu? Je li moguće da uvijek prevladaju fundamentalisti i da umjereni ne mogu doći do glasa, ali ne na Zapadu gdje je vjeroispovijest slobodna, nego u islamskim državama, te potaknu narod na drugačije razmišljanje i djelovanje? Poznato je da su Ujedinjeni narodi 1948. godine proglasili Povelju ljudskih prava kao i da se ona nadahnjuje na kršćanskim vrednotama, jer su u ono vrijeme samo kršćanske zemlje bile članice Ujedinjenih naroda. Muslimanske je zemlje nisu ni potpisale, a one koje su je poslije potpisale u Kairu 1990. godine, objavile su Deklaraciju o ljudskim pravima u islamu, koja u članku 10 zbori: Islam je religija ljudske naravi, te omogućuje vjersku slobodu, ali „u okviru općih granica koje određuje muslimanski zakon“. Taj je proslov neutemeljen i dvoličan– istaknuo je otac Ghedda.
Glavni je problem islama poštivanje prava muškaraca i žena, a to je u osnovi teološki problem: kako onda čitati i tumačiti Kuran? Sveti je Otac u Regensurgu istaknuo bitnu razliku između islama i kršćanstva: „Crkva je uvijek vjerovala da između Boga i čovjeka, između njegova vječnog stvoriteljskog duha i našega stvorena razuma postoji prava sličnost, to jest sličnost u načinu promišljanja“. Stoga je Papa zaključio da je djelovanje suprotno razumu suprotno i Božjoj naravi“. Drugim riječima, po Božjem naumu nasilje ne postoji, ne može postojati jer ga razum osuđuje. Papa je nasilje u islamskome svijetu nazvao apsurdom, prije svega da probudi sam islam, da umjereni islam shvati kako je vrijeme da reagira, da digne svoj glas i pokaže želju da živi u miru.
Što je pogrješno u islamu pa ne može shvatiti tu očevidnost? pita pater Ghedda. Ako se šefovi i islamski teolozi ne suoče i ne riješe taj apsurd, onda se ne vidi kada bi islamski narodi, čiju pobožnost i duboku religioznost cijenimo, mogli zakoračiti u moderni svijet – zaključio je otac Ghedda.