Uz liturgijska čitanja 4. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Danijel Koraca

Prošle smo nedjelje razmišljali o Isusovu pozivu na promjenu života, na odluku da krenemo za njim ostavivši stare mreže i primivši u ruke njegove mreže, mreže koje love srca ljudi. Doista, Isusova poruka osvaja srca. Čovjek prepoznaje da ono što Isus govori nije bilo kakav nauk, nije bilo kakva mudrost, nego je to ono iskonsko, ono duboko u nama prisutno, ono što svi osjećamo kao put kojim nam je ići kako bismo se kao ljudi ostvarili, ali za što tako često nemamo snage.
Današnje evanđelje donosi upravo takve Isusove riječi. Blaženstva. To su riječi pred kojima se ruše carstva, padaju sustavi, nestaju veličine. Često te Isusove riječi nazivamo njegovim proglasom, manifest, magna charta. Sa svih strana bombardirani smo raznim proglasima, sloganima, obećanjima. Ali osvrnimo se na ove Kristove riječi. Isus nas je došao pozvati u Kraljevstvo nebesko. Ono je stvarnost koja još nije potpuno ostvarena, nego se ostvaruje. Kraljevstvo se ostvaruje živeći ova blaženstva. Blago siromasima duhom – blago onima koji žive u ovome svijetu, tako da nisu navezani na ovosvjetske stvarnosti, onima koje nije zarobio duh i mentalitet ovoga svijeta. Koji ne robuje profitu, nego kome je čovjek, jer je Božje voljeno dijete, na prvom mjestu. Blago ožalošćenima – blago onima kojima ovaj svijet nije utjeha; kojima utjehu ne pružaju prizemna zadovoljstva, lažna obećanja; koje ovaj svijet ne shvaća. Blago krotkima – krotkost je vrlina koju vežemo uz Isusovo srce i molimo da i naše srce učini takvim. Srce koje zna tko je njegova Ljubav, kome se treba potpuno predati. Blago gladnima i žednima pravednosti – svjedoci smo svakodnevno da je naš svijet put nepravde. Postoje tolike različitosti, toliki kontrasti između bogatih i siromašnih, tolike sudske presude koje nemaju veze s pravdom. Jednostavno, svijet je pun nepravde. U shvaćanju Staroga zavjeta sveca se nazivalo pravednikom. Onaj koji je gladan i žedan pravednosti gladuje i žeđa za svetošću. Blago milosrdnima – blago onima koji vole čovjeka, koji prihvaćaju svakog čovjeka, koji nisu zlopamtila, koji drugoga ne osuđuju. Blago čistima srcem – zar je čistoća srca nekakva vrjednota? Pa novine i televizija nam o tome ne govore. Na sve strane slike koje vrište: obuci me! Slike i filmovi koji truju našu nutrinu. No, nije samo to čistoća srca. Sedam je glavnih grijeha uči nas Crkva. Oholost, srditost, zavist, škrtost itd. Iz obilja srca usta govore, reći će Isus. Čime obiluje moje srce? Je l' ono čisto? Blago mirotvorcima – ide li naoružavanje i razvoj vojne industrije u smjeru mira? Svatko ima pravo na samoobranu, ali u prvom se redu treba zalagati za mir, mir treba graditi, a to se svakako ne čini naoružavanjem. To je samo globalna slika. Skrenimo pažnju na puno manju, moju sliku: obitelj. Toliko svađa između roditelja i djece, muževa i žena, braće i sestara. Tučnjave i antagonizmi među raznim skupinama, ne samo navijačkima. Blago progonjenima zbog pravednosti – koliki su po zatvorima krivo optuženi, nevini, politički zatvorenici, vjerski zatvorenici. Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite. Jesmo li spremni podnijeti pogrde i progone radi Isusovog imena? Onaj koji odluči biti potpuno Isusov zacijelo će doživjeti ismijavanje, ruganje, progone, otkaz s posla, neprihvaćanje u društvu i tome slično.
Pa što je bilo Isusu da je izabrao ovakav program za svoje? Zar on stvarno želi da kršćanin uvijek bude donji, potlačen i mučen? Nije to njegova želja. On želi da mi imamo život u izobilju, ali pravi život, ne onakav kakav nam svijet nudi, nego onakav kakav Bog želi: sveti život. Jedino ovakav program, jedino ova načela mogu pobijediti oholost ovoga svijeta. Ovaj program je za one koje sv. Pavao naziva ludima, slabima, neplemenitima, ali po tijelu, a ne po duhu. Jedino čovjek koji živi duh blaženstava je uistinu sretan unatoč progonstvima, nepravednostima, žalostima, jer zna komu je povjerovao. Zna da je sve to ništa prema slavi koja ga čeka.
Blaženstva su nam uvijek jako dobra prilika da ispitamo sebe, svoju savjest. Idem li ja za Isusom Kristom ili slijedim nekoga drugoga. Nedostaje nam ponekad radikalnosti življenja Isusovih načela. Isusov sljedbenik pozvan je da bude sol zemlje, da daje okus bljutavosti društva u kojemu živi, da mu daje dušu. Naše društvo itekako je potrebno življenja vrjednota Isusa Krista. I sami smo svjedoci kuda nas vodi i gdje nas je dovelo to što smo napustili vječne vrijednosti a poveli se za vremenitima. U današnje vrijeme kada vidimo da nam niti jedan ljudski napor, niti jedan društveni ni ekonomski sustav koji je čisto ljudska tvorevina ne pružaju nikakvu sigurnost ni zaštitu otkrijmo ponovno ljepotu i privlačnost Isusove poruke i trudimo se u životu provesti je u djelo.