Papa zaključio Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana

Hod prema jedinstvu valja osjećati kao moralni imperativ, odgovor na točno određeni Gospodinov poziv – glavna je misao koju je papa Benedikt XVI. istaknuo u propovijedi u Bazilici svetoga Pavla izvan zidina, održane 25. siječnja, tijekom druge Večernje svetkovine Obraćenja svetoga Pavla apostola. Tim je događajem završena Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, kojoj je ove godine tema bila „Sjedinjeni u apostolskom nauku, u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvi“. Uz Svetoga Oca, na Večernjoj su se okupili i predstavnici drugih crkvi i crkvenih zajednica. U pozdravnom je govoru kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, istaknuo da je molitva za jedinstvo duša cijeloga ekumenskog pokreta.
Sveti je Otac svoju propovijed započeo Isusovim primjerom, koji je uoči svoje muke molio Oca za svoje učenike, da budu samo jedno, te istaknuo da kršćani i dalje neprestano od Boga zazivaju dar jedinstva. Potom je razmišljao o primjeru života prvih Kristovih učenika, okupljenih u Jeruzalemu, i – kako je rekao - postojanih u apostolskom nauku i zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama. Bila je to zajednica koja nije bila zatvorena u sebe, nego od samoga početka katolička, opća, sposobna obuhvatiti ljude različitih jezikâ i kulturâ, kako nam svjedoče Djela apostolska. Bila je to zajednica koja se nije temeljila na nagodbi među članovima, niti sudjelovanju u nekom nacrtu ili idealu, nego na dubokom zajedništvu s Bogom koji se objavio u svojemu Sinu, na susretu s umrlim i uskrslim Kristom.
Riječ je o zajednici – objasnio je nadalje Sveti Otac – koja je u Euharistiji slavila Kristovu žrtvu na Križu, otajstvo njegove smrti i uskrsnuća, a to nije – prema Papinim riječima - jednostavno sjećanje na prošlost, ni predstavljanje primjera koji valja nasljedovati ili idealnoga cilja koji valja postići. To je potvrda nazočnosti i djelovanja Duha Svetoga u životu Crkve. Apostolski nauk, bratsko zajedništvo, lomljenje kruha i molitva, konkretni su oblici života prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, okupljene djelovanjem Duha Svetoga, ali istodobno, oni čine i bitne crte svih kršćanskih zajednica, svakoga doba i svakog mjesta. Odnosno – istaknuo je Papa – mogli bismo reći da su to i bitne dimenzije jedinstva vidljivoga tijela Crkve.
Sveti je Otac nadalje istaknuo da se traženje ponovnoga jedinstva među kršćanima ne može svesti na priznavanje uzajamnih razlika i na postizanje mirnoga suživota. Ono čemu težimo jest jedinstvo za koje je molio sâm Krist, i koje se po svojoj naravi izražava u zajedništvu vjere, sakramenata, otajstva. Hod prema tom jedinstvu valja osjećati kao moralni imperativ, odgovor na točno određeni Gospodinov poziv. Zbog toga je potrebno pobijediti kušnju ravnodušja i pesimizma, koja znače nedostatak pouzdanja u snagu Duha Svetoga. Naša je dužnost zanosno nastaviti hod prema tom cilju, uz ozbiljan i točan dijalog kako bismo bolje upoznali zajedničku teološku, liturgijsku i duhovnu baštinu, uz uzajamno poznavanje, ekumenski odgoj novih naraštaja te, ponajviše, uz obraćenje srca i molitvu – istaknuo je Sveti Otac. Na tom putu traženja punoga vidljivog jedinstva među svim kršćanima prati nas i podupire apostol Pavao, koji je prije obraćenja progonio kršćane, a poslije postao „izabrano oruđe“ za donošenje Kristova imena svijetu, te nije nikada zaboravio vezu zajedništva s Crkvom u Jeruzalemu – dodao je Papa povjeravajući se zagovoru Marije, Kristove Majke, i Majke Crkve.