Papin govor članovima Rimske Rote

Sveti je Otac u prigodi otvaranja sudske godine primio u audijenciju članove Rimske Rote, redovitoga suda Svete Stolice za primanje priziva, osobito u vezi sa ženidbenim pravom. Nakon pozdrava nazočnima, Papa je podsjetio kako se nakon II. vatikanskog sabora mnogo raspravljalo o odnosu između kanonskoga prava i pastorala. Danas se želim usredotočiti na pravo u pastoralnoj djelatnosti za pripremu i sklapanje braka, istaknuti povezanost između pastoralne djelatnosti i bračnoga prava – rekao je Sveti Otac, upozoravajući da se zanemaruje pravo jer se misli da zaručnike ne zanimaju problematike namijenjene stručnjacima, stoga se pravni vidici pripreme za brak smatraju pukom formalnošću.
Glede toga, dobro je promisliti o pravnoj dimenziji braka. Na to sam se osvrnuo kada sam govorio o bračnoj istini. Tada sam rekao: Pred subjektivnom i liberalnom relativizacijom spolnoga iskustva, crkvena tradicija jasno potvrđuje pravnu narav braka. Pravo se stoga gledišta isprepliće sa životom i ljubavlju, njegova je nutarnja sastavnica. Ne postoji dakle pravni brak i životni brak, samo je jedan brak, on je pravna veza između muškarca i žene, na njemu se temelji bračni život i ljubav. Brak je jedinstvena naravna i sapesenjska stvarnost, premda se može promatrati s raznih gledišta to ipak ne umanjuje njegovu bitnu identičnost. Pravni je vidik braka njegova bitna sastavnica. To je razvidno ako se brak ne promatra kroz pozitivističko shvaćanje prava, nego kao pravedan odnos – ustvrdio je Benedikt XVI.
U tome se smislu ima tumačiti pravo na brak, i ne može ga se tumačiti neovisno o učinkovitome sadržaju ujedinjenja. Pravo na sklapanje braka pretpostavlja istinsko shvaćanje braka i slobodnu volju, upravo to uči Crkva. Pravo na brak nije nešto apstraktno, ne može se dakle pozivati na pravo na brak, jer pravo na sklapanje braka podrazumijeva istinski brak. Ako je razvidno da ne postoje pretpostavke za istinski brak, ako ne postoji sposobnost za ženidbu, ili ako bi se željelo nešto što se protivi naravnoj stvarnosti braka, u tome slučaju ne postoji pravo na brak – istaknuo je Sveti Otac upućujući na apostolsku postsinodsku pobudnicu Sacramentum caritatis od 22. veljače 2007. godine, potičući na najveću pastoralnu skrb u pripremanju zaručnika i prethodnoj provjeri njihovih uvjerenja o neporecivim obvezama za valjanost sakramenta braka.
Crkva i cijelo društvo očekuju golemo dobro od braka i obitelji, zasnovane na braku, koji zaslužuje najveću pastoralnu skrb. Brak i obitelj valja promicati i braniti od svake zablude o njihovoj istini, jer šteta nanesena braku i obitelji ranjava ljudski suživot. Podsjećajući na učenje Ivana Pavla II. o pripremi za brak u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio, rekao je da priprema ne treba zaboraviti svoj neposredni cilj, to jest promicanje istinskoga braka, uspostavljanje pravne i ljubavne sveze među supružnicima, s njezinim obilježjem jedinstva i nerazrješivosti, usmjerenim na dobro supružnika i na rađanje i odgoj potomaka, a to je za kršćane sakrament Novoga saveza – objasnio je Benedikt XVI.
Između ostaloga za utvrđivanje stvarne bračne namjere supružnika jest i predbračni ispit zaručnika, a on je pravi pravni čin, nije dakle formalnost koju valja obaviti. Riječ je o jedinstvenoj pastoralnoj prigodi koju valja vrjednovati s dužnom ozbiljnošću i pozornošću, a svećenik mora pomoći zaručnicima da se ozbiljno zamisle o istini o sebi, svome ljudskom i kršćanskom pozivu na brak. Valja ozbiljno shvatiti činjenicu da su zaručnici ti koje ima zanimati i u savjesti obvezivati sklapanje valjanog braka – kazao je Papa dodajući da se upravo tako može razvijati učinkovito pastoralno djelovanje usmjereno na suzbijanje bračnih nevaljanosti.
Ima se prekinuti okretanje u krugu lakoumnog odobravanja brka bez prikladne pripreme i ozbiljnog ispita o predviđenim uvjetima za sklapanje brka kao i olakotne sudske odluke donesene na osnovi činjenično neuspjelog braka. Istina je da nije lako tijekom pripreme za brak otkriti sve razloge nevaljalosti braka, ali isto tako ne bi bilo pravedno priječiti brak zbog neutemeljenih umišljaja, primjerice da su danas osobe općenito nesposobne ili da imaju samo prividnu volju sklopiti brak. Još je važnije, imajući to u vidiku, povećati svijest o odgovornosti za duše. Stoga je vrlo važno da pastoralni djelatnici poznaju osnovna pravila kanonskoga bračnog prava – upozorio je Benedikt XVI.
Govoreći o crkvenim sudištima, Sveti je Otac rekao da imaju odašiljati jedinstvenu poruku o biti braka, sukladnu s učiteljstvom i kanonskim pravom, govoreći jednim glasom. Drugi se crkveni sudovi imaju uskladiti s pravorijekom Rimske Rote. Nedavno sam upozorio na potrebu ispravnoga prosuđivanja uzroka voljne nesposobnosti. Problem je vrlo aktualan, a nažalost još ima pogrješnih stajališta, poput brkanja između sposobnosti za brak s poželjnom mudrošću u odlučivanju pri stupanju u brak, tako se brka sposobnosti za brak s nečim što se ne odnosi na valjanost brka, a još je gore čimbenike nevaljalosti primijeniti na nesmotrene odluke učinjene tijekom bračnoga života – istaknuo je Papa.
Glede nevaljalosti zbog isključivanja bitnih dobara braka, sudski pravorijeci imaju održavati istinu o braku. Postoji opasnost da se norme o nesposobnosti primjenjuju na bračna ponašanja koja se ne odnose na bračnu vezu nego na uspjeh u braku. Treba se oduprijeti napasti da se jednostavne nedostatke supružnika u njihovu bračnome životu poistovjećuje sa bračnom vezom, odnosno sklapanjem braka. Papa je zaključio govor pozivom da se premoste suprotstavljanja između prava i pastorala, jer nije istina, a to je tvrdio i papa Ivana Pavao II., da pravo ima biti manje pravno ako želi biti više pastoralno, i pastoral i pravo teže spasu duša – zaključio je Benedikt XVI.