Religije i međunarodni odnosi

Novi broj u svijetu nadaleko poznatog isusovačkog časopisa 'Civiltà Cattolica' donosi članak o religijama i međunarodnim odnosima, autora patra Luciana Larivere. Autor analizira odnos između religija i međunarodnih odnosa polazeći od pretpostavke da, iako s velikim zakašnjenjem, svijet politike i zapadne diplomacije ipak proučava ključnu ulogu religija u međunarodnim odnosima pri upravljanu i suzbijanju sukoba.
Autor se u objavljenom članku uglavnom usredotočio na tri teme: utjecaj religija u svijetu, Sveta Stolica i promicanje vjerske slobode, te klevetanje religija. U prvome dijelu spisa pod naslovom : Utjecaj religija u svijetu, člankopisac tvrdi da religije po sebi nisu nasilne, nego da ih često okolnosti i pogrješna tumačenja svetih tekstova oslikavaju nasilnima.
Naprotiv, - ističe autor – religije, posebice kršćanska, brane ljudska prava, potiču učvršćivanje društvenih temelja i osmišljavanje građanskoga života. U tome je smislu međureligijski dijalog nužan za rješavanje ratova i sukoba, naročito tamo gdje vlade ne mogu uspostaviti mir, koristi se takozvana višesmjerna diplomacija (multi-track diplomacy). Autor upozorava da se „religijska diplomacija“mora temeljiti na nekim osnovnim načelima, primjerice na praštanju, bitnoj zaštiti vjerske slobode i promicanju uloge religija u javnome životu.
Govoreći o Svetoj Stolici i promicanju vjerske slobode, autor podsjeća da Papinska diplomacija nastoji osigurati pogodne uvjete za poslanje Katoličke crkve te da vjerska sloboda predviđa pozitivnu zaštitu i ne samo religijsku snošljivost, a to uključuje jamstvo prava na priziv savjesti, jer vjersku slobodu ne daje država nego je vlastitost same osobe. Dapače, vjerska sloboda nije ljudsko pravo poput drugih, nego je prije drugih prava, primarni pokazatelj za provjeru poštivanja drugih prava. Autor potom upozorava na opasnost od moralnoga relativizma koji, naročito na Zapadu, ograničuje vjersku slobodu radi osobnih probitaka ( kao što biva u slučaju pobačaja i eutanazije).
Utvrđeni su mnogi progoni, diskriminacije i nesnošljivosti ne samo protiv vjerskih manjina, nego i protiv europske kršćanske većine, primjerice zabrana izlaganja vjerskih obilježja. Sveta Stolica stoga zahtijeva veći međunarodni pritisak na države gdje nema vjerske slobode, promicanje dijaloga i ustanovu međureligijskoga vijeća u okviru europske diplomatske službe – istaknuo je pater Larivera.
Osvrćući se pak na klevetanje religija, autor primjećuje da su kršćani lišeni vjerske slobode u državama gdje je samo islam dopušten, dok na Zapadu, s kršćanskom većinom, muslimani mogu slobodo ispovijedati svoju vjeru. Stoga je vrlo bitna zaštita načela recipročnosti te mogućnost javnih kritika koje ne ograničavaju slobodu izražavanja niti potiču nasilje. Zaključujući članak, autor predlaže usvajanje međunarodne norme za određivanje sadržaja, mjerila i pravnih sustava za jamčenje vjerske slobode.