Pater Dariusz Kowalcyzk nastavalja svoja tjedna promišljanja o dokumentima II. vatikanskoga
sabora, koji je nazvao kompasom za treće tisućljeće, a u današnjem prilogu za našu
emisiju osvrnuo se na to što pastoralna konstitucija Gaudium et spes govori o kulturi.„Vlastitost
je same ljudske osobe da jedino putem kulture, to jest njegovanjem prirodnih dobara
i vrijednosti, dođe do prave i potpune čovječnosti“, veli saborski dokument. Razvidno
je iz spomenute tvrdnje konstitucije Gaudium et spes da evanđelje putem kulture dolazi
do čovjeka. „Evangelizacija se zbiva i u susretu s kulturom svakog doba“, isticao
je papa Ivan Pavao II. – ustvrdio je pater Kowalcyzk i dodao da bi vjera bez kulture
ostala suhoparna, izložena sekulariziranju i politiziranju nade. Stoga je Sabor istaknuo
da svatko tko kulturno promiče ljudsku zajednicu, pridonosi ne malu pomoć, prema Božjem
planu, crkvenoj zajednici – istaknuo je. A kulturi je također potrebno iskustvo
vjere. Bez otvaranja prema nadnaravnome, kultura se zapravo pretvara u ezoterizam
ili pseudo-kulturu usmjerenu jedino na materijalnu dobit. Svjesna tih opasnosti konstitucija
Gaudium et spes zbori: „Kristovo evanđelje stalno obnavlja život i kulturu paloga
čovjeka (...). Crkva već time ... unaprjeđuje i pridonosi ljudskoj kulturi – ustvrdio
je pater citirajući dokument. Nažalost, odmah je po Saboru, neočekivano izbila
revolucija kulture i običaja, nazvana revolucijom šezdeset osme (godine) te je znatno
izmijenila okvir u kojem se odvijao II. vatikanski sabor. Neki su vidici vala iz 68.
godine već prošlost, drugi su pak – poput spolnoga liberalizma – postali sastavnica
prevladavajućega mentaliteta – primijetio je pater Kowalcyzk dodajući da te promjene,
pa čak ni takozvana informatička revolucija posljednjih deset godina, nisu zatamnile
aktualnost saborske poruke o spletu između vjere i kulture. Naprotiv, Crkva je više
nego ikad prisutna u okviru kulture, a istodobno traži saveznike u suprotstavljanju
raznim strujama anti-kulture – zaključio je pater Kowalcyzk.