Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje po Božiću razmišlja pater Mijo Nikić

Poruka biblijskih čitanja za današnju nedjelju svodi se na istinu kako je Mudrost Božja utjelovljena i nama saopćena u Isusu Kristu. Ako želimo opstati kao vjernici i postići ono što je Bog obećao onima koji mu vjeruju, mi se moramo u svome životu ravnati po mudrosti Božjoj, a ne po mudrosti ovoga svijeta. U svojoj poslanici Efežanima Pavao kaže da je Bog u svojoj mudrosti izabrao nas sebi i to još prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim. Učinio je to iz ljubavi. Jer nas ljubi, predodredio nas je za posinstvo, da budemo zauvijek njegovi u Kristu Isusu. Ove riječi svetog Pavla otkrivaju veličanstveni plan koji Bog ima s nama. On je odredio da budemo njegovi, da budemo s Njime kroz čitavu vječnost. U Isusu Kristu Bog nas je predodredio za sebe. Naša je jedina dužnost da prihvatimo taj Božji plan, da ostanemo u Kristu Isusu. To mi činimo svojom vjerom, sakramentalnim životom, svojom molitvom i dobrim djelima.
Za Isusa sv. Pavao kaže: «U njemu je skriveno sve blago mudrosti i znanja» (Kol 2,3). Treba odmah nadodati da je po nauku svetog Pavla Krist Mudrost Božja upravo kao raspeti. Kao raspeti, Isus je «čovjek za druge». Prema Božjoj mudrosti, čovjek je najmudriji onda kad živi za druge. I čovjek najviše ostvaruje sebe kad sebe žrtvuje za dobro drugih. Zrno koje istrune u zemlji donosi plod. Čovjek koji iz ljubavi žrtvuje svoj život za druge, ostvaruje Božju mudrost i postiže maksimalni stupanj vlastitog ostvarenja. Mudar čovjek je onaj koji zna otkriti smisao u svemu što čini i što mu se događa. Jedan sveučilišni profesor može imati silno znanje, a ne znati zašto živi. S druge strane jedna baka možda nema ni jednog razreda škole, ali je u svojoj vjeri otkrila smisao života i zato može živjeti sretnije i zadovoljnije od jednog profesora. Samo znanje, kaže sv. Pavao, napuhuje, a istinska mudrost prožeta ljubavlju, izgrađuje. Čovjek koji puno zna, a nema ljubavi i prave mudrosti može biti veoma opasan za društvo. Pravi mudrac koji je svjestan da svu mudrost dobiva od Boga, u pravilu je i dobar čovjek.
Sv. Ivan apostol u današnjem evanđelju uspoređuje Isusa sa svjetlom koje prosvjetljuje svakog čovjeka. To je svjetlo došlo na svijet, ali ga svijet nije upoznao, jer je više volio tamu. Zato svijet koji ne prihvati Kista ostaje u tami. Oni pak koji prihvate Krista i dopuste da ih to svjetlo prosvijetli, oni postaju djeca Božja. «Onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja». Kad činimo dobro, kad nesebično ljubimo, onda su naša vanjska djela odraz onoga što mi u svojoj dubini jesmo, naime, djeca Božja. Gledajući sa psihološke strane, svaki bijeg od sebe vodi u blaži ili teži oblik neuroze. Čovjek koji ostaje u istini i koji istinu živi, ne može biti neurotičar. Neuroza je bijeg od istine. Vjera nam najviše pomaže da ostanemo u istini i tako sačuvamo svoje duševno zdravlje. Vjera traži da živimo u istini. Isus izričito reče: «Istina će vas osloboditi». Prema biblijskim čitanjima današnje nedjelje pravi mudrac je onaj koji vjeruju Bogu, koji živi u istini i koji prihvaća Krista kao svoga Spasitelja koji mu daruje život vječni. Amen.