Crkva slavi liturgijski spomen svetoga Iavna, apostola

I gotovo sve inozemne novine izvještavaju o Papinom božićnom vapaju da prestanu progoni kršćana, dok primjerice Neue Zürcher Zeitung izričito veli da se u Betlehemu molilo za progonjene kršćane, napose u Iraku, a novinske agencije priopćuju da u Iraku nije bilo napada na kršćane za Božić.
Crkvu su međutim progonili u svim razdobljima njezine povijesti, otkako je i sam Isus umro sramotnom smrću na križu. Gotovo bismo mogli reći da je Crkva jedna, sveta, katolička, apostolska, ali i progonjena i da to pripada njezinoj naravi. I današnji svetac sv. Ivan apostol bio je progonjen, kazao je papa Benedikt XVI. u svoj katehezi o njemu tijekom ljeta 2006. godine. No Ivan u progonstvu na Patmosu želi kršćanima vratiti povjerenje koje je poljuljano uslijed progona. Zato piše o Jaganjcu, pogubljenom, ali koji stoji uvijek pred Božjim prijestoljem te je dionik Božje moći. On u svojim rukama nosi povijest svijeta. Stoga nam, veli Papa, Ivan, vidjelac, želi poručiti: imajte pouzdanja u Isusa, nemojte se plašiti nikakve vlasti ni progona. Ubijeni Jaganjac ipak pobjeđuje.
Ljudi se, pogotovu ako su na vlasti, plaše istine, zato istinu koje navješćuje Isus, progone. Zato sve koji su njegovi, progone. U tim progonstvima sv. Ivan, koji je počivao na Isusovima grudima, ipak očitava ljubav koja vodi one koji trpe za istinu. A temeljna je istina da je Bog ljubav i da on osvjetljava tamne stranice povijest. Trpljenje i progon, sukladno s Ivanovim shvaćanjem, nije posljednja riječ, nego je to ljubav, te usred progona možemo vapiti: Dođi, Gospodine Isuse.