Božić po svetome Augustinu

Sveti je Augustin bio biskup vrlo blizak narodu. Njegovi su spisi dragocjeno blago kršćanskog nauka, a njegovo je stvaranje zajedničkog pravila u Crkvi temelj na kojem se u sljedećim stoljećima mogao sazidati visoki toranj bez umanjivanja teološke osnove hiponskog biskupa. Svrstan je u crkvene oce Zapada, zajedno sa svetim Ambrozijem, Grgurom Velikim i svetim Jeronimom, a općenito je prihvaćen kao jedan od najvećih teologa i filozofa u Crkvi. Popularnost je stekao svojom golemom književnom plodnošću, mnogim govorima i spisima među kojima se ističu „Sveti grad“, te Ispovijesti, njegova autobiografija koju smatraju najvećim remek-djelom svih vremena. Augustin je cijenio jednostavnu vjeru svoje majke Monike, čiji liturgijski spomen Crkva slavi 27. kolovoza, ali je bio uvjeren da kršćanin mora rasti u kritičkoj spoznaji vjere da ne podlegne zabludama i kritikama.
Bio je uvjeren da se iskrena ljubav prema Bogu i bližnjemu rađa jedino iz istine spoznate po razumu i vjeri. Njegova se teološka misao usredotočuje na temu grijeha i božanske milosti, shvaćene kao jedincatog, istinskog izvora iz kojega valja crpiti spasenje. Bio je intelektualac vrlo blizak siromašnima, kojima je dijelio sve dobivene darove, čak je izlio metalne svete posude za potporu siromašnima. Posvema je zaboravljao na sebe, toliko je bio odan slušanju drugoga da je zaboravljao i jesti. Svećeništvo i biskupstvo nije smatrao čašću, nego obvezom služenja, a prvi je koji se nazvao „slugom slugu Božjih“.
Prema svojim naumima Providnost se služi dušama. Raskalašen život u mladosti, doktrinarne zablude prije obraćenja, u njemu su izazvale snažnu želju za svetošću, zahvaljujući najviše molitvama i suzama njegove majke Monike i njegovu odgovoru na poticaje Božje milosti. Proglašen je učiteljem Crkve i dobrim pastirom, a u Crkvi je Božjoj u izobilju dijelio duhovni kruh, odnosno nauk i svetost.
O Božiću je napisao mnoge govore, a tvrdio je da otajstvo utjelovljene Riječi ne mogu shvatiti oholi. On veli: Za nas je svanuo dan slave, ponavlja se svake godine; danas se rodio Gospodin i Spasitelj naš Isus Krist: iz zemlje je niknula istina, dan se iz dana rodio u naš dan. Kličimo i radujmo se! Koliku nam je blagodat donijela poniznost preuzvišenog Boga to dobro razumiju kršćanski vjernici, bezbožna srca to ne mogu razumjeti, jer Bog je te stvari uskratio mudracima i umnicima a objavio ih malenima.
Neka se stoga ponizni uhvate za poniznost Boga, a kad to ne mogu sami učiniti neka se pomognu na isti način kao što se pomažu teglećim životinjama. Mudraci i umnici naprotiv, premda se naprežu istraživati o veličini Božjoj, u nju ne vjeruju. Prazni, lakoumni i naduti ohološću u vrtlogu vjetra lebde između neba i zemlje. Oni su znani i umni, ali prema ovome svijetu, a ne prema Onomu koji je stvorio svijet. Kad bi posjedovali pravo znanje, Božju mudrost, koja je sam Bog, shvatili bi da se Bog mogao utjeloviti, a da se stoga nije morao preinačiti u tijelo. Shvatili bi da je Bog uzeo ono što nije bio, premda je ostao to što je bio; da je došao k nama u ljudskoj naravi, da se ni malo nije udaljio od Oca; da je ostao ono što je oduvijek a nama se predstavio u našoj vlastitoj naravi; da je svoju moć skrio u djetetu, ne uskraćujući je upravljanju svemirom.
A budući da Njega, koji ostaje kod Oca, treba svemir, isto tako treba Njega, koji nama dolazi, i porađaj Djevice. Djevica Majka bila je dokaz njegove svemoći: djevica prije začeća i djevica nakon začeća; postala je trudna, a nije zatrudnjela s čovjekom; začela je dijete bez ljudskog sudjelovanja. Još je blaženija i jedinstvenija jer je primila dar plodnosti a nije izgubila cjelovitost.
Umnici ovoga svijeta radije smatraju izmišljenim to veliko čudo nego da vjeruju da se ono stvarno zbilo. Isto je tako što se tiče Krista, čovjeka i Boga, budući da ne mogu vjerovati ljudskoj naravi, preziru je; a budući da ne mogu prezirati božansku narav, ne vjeruju joj. Ali što je oni više preziru, mi više cijenimo ljudsko tijelo u poniznosti Boga; što više to smatraju nemogućim, za nas je djevičansko rođenje u rođenju djeteta sve više Božje djelo.