Uz liturgijska čitanja svetkovine Svete Obitelji razmišlja pater Mijo Nikić

Blagdan svete obitelji Crkva stavlja u božićno vrijeme kako bi i na taj način pokazala vrijednost i dostojanstvo koje svaka obitelj ima. Crkva nam u Svetoj Obitelji daje divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi koja bi trebala biti prisutna u svakoj obitelji gdje, prije svega, treba naučiti pravo ljubiti.
Bog je mogao doći na ovaj svijet na razne druge načine. Mogao se čudesno pojaviti s neba mnoštvu okupljenih osoba u hramu. Židovi su, čini se, upravo tako očekivali dolazak obećanog Mesije. Međutim, Isus je želio doći na ovaj svijet preko obitelji. Čovjek je po svojoj naravi također i društveno biće, pa je i Isus, koji je nama u svemu bio sličan, osim u grijehu, želio da preko obitelji ostvari i razvije društvenu dimenziju svoje osobnosti. Imao je svoju majku Mariju i svog poočima sv. Josipa. U svojoj obitelji Isus je proživljavao više-manje sve ono što je proživljavala i svaka druga obitelj njegova vremena. Njegova je obitelj živjela od rada svojih ruku i od pouzdanja u Boga i njegovu providnost. Sveta Obitelj u kojoj je Isus odrastao bila je jedinstvena i neponovljiva, a s druge strane opet posve obična obitelj. Jedinstvena je bila po tome što je dijete ove Obitelji imalo nevidljivog Boga za Oca i vidljivu majku Mariju, a sv. Josip je, kao muž svet i pravedan, bio zakonit muž Marijin koji je s njom živio u djevičanskom braku. U isto vrijeme Sveta Obitelj je kao i svaka druga obitelj bila podložna svim zakonima i nedaćama života. Ova obitelj poštuje kraljeve zakone i narodne i vjerske dužnosti i običaje svoga vremena. Svetu Obitelj posjećuju priprosti pastiri, ali također i bogati mudraci i kraljevi. Sveta Obitelj dijeli sudbinu tolikih siromaha, prognanika i beskućnika. Ova obitelj mora emigrirati u tuđu zemlju jer vlast njihove zemlje želi ubiti njihovo dijete. Stvarno nema teške situacije i tjeskobe koju Sveta Obitelj nije iskusila u svome životu.
Riječ Božja koja nam je upućena danas na blagdan svete Obitelji govori o tome kakvi bi trebali biti međuljudski odnosi u kršćanskim obiteljima. Knjiga starozavjetnog mudrog Siraha kao i poslanica sv. Pavla Kološanima razrađuju četvrtu Božju zapovijed koja glasi: "Poštuj oca svoga i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji".
Prema Božjem planu obitelj bi trebala biti škola autentične nesebične ljubavi. Ono što je najvažnije na ovome i na drugome svijetu – a to je nesebično ljubiti – čovjek mora naučiti u svojoj obitelji. Budući da autentična nesebična ljubav dolazi od Boga, obitelj mora biti najprije duboko povezana s Bogom, izvorom svakog dobra, odnosno mora biti otvorena Duhu Svetome koji razlijeva ljubav Božju u naša srca.
Uz ljubav prema Bogu, Bog želi da se svi članovi obitelji međusobno vole i poštuju. Sv. Pavao u poslanici Kološanima daje recept za sretnu obitelj. Taj recept je iskušan i sigurno djelotvoran. Evo kako on glasi: "Braćo, zaodjenite se, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva!" Amen.