Tjedna rubrika o II. vatikanskom saboru

Nastavljamo promišljanja o II. vatikanskom saboru, odnosno o dokumentima koje je iznjedrio. Prošli je utorak urednik ove rubrike započeo promišljanje o dogmatskoj konstituciji 'Lumen gentium', pitajući se što je Crkva rekla o sebi u saborskim dokumentima, a i danas također nastavlja govoriti o Crkvi.
Crkva ima svoje nepromjenjive dimenzije koje se temelje na njezinu odnosu s Trojedinim Bogom, ali ona je istodobno povijesni subjekt i kao takav mijenja se. Crkveni se ustroj očituje u raznim oblicima, koji nisu oprečni nego se upotpunjuju. Primjerice, piramidalni oblik je prevladavao do II. vatikanskog sabora, a naglašavao je hijerarhijski ustroj Crkve i ulogu Rimskoga biskupa, to jest pape. II. vatikanski nije odbacio taj ustroj nego ga je upotpunio skupnim oblikom. Konstitucija o Crkvi tvrdi: „društvo sastavljeno od hijerarhijskih organa i Tijelo Kristovo, vidljivi zbor i duhovna zajednica, ... ne smiju se smatrati kao dvije stvari, nego one tvore jednu složenu stvarnost“ – istaknuo je pater Kowalczyk.
Papa se Ivan Pavao II. u pismu 'Ulaskom u novo tisućljeće' poziva na upute II. vatikanskog sabora koje imaju jamčiti zajedništvo, te tvrdi: „Učiniti od Crkve kuću i školu zajedništva: to je veliki izazov pred nama u tisućljeću koje započinje“. Duhovnost zajedništva zahtijeva jedinstvo u različitim karizmama za opće dobro. Nažalost, ima smiješnih suparništava i karijerizam u Crvi, a to uništava zajedništvo. Istinski saborski duh želi produbiti duhovno zajedništvo između pape, biskupa i svećenika, između pastira i cijeloga puka Božjeg, između klera i redovnika, udruga i crkvenih pokreta. Bez toga se zajedništva ne može učinkovito čuti glas Crkve u današnjim okolnostima. Član Crkve nije potrošač vjerske službe, nego je – prema naumu Sabora – dionik zajedništva, koje po njemu jača ili slabi – zaključio je pater Kowalczyk.