Opća audijencija srijedom

Ugrijati srce Božjom riječju, u sigurnosti da smrt nije „posljednja riječ“ o ljudskom životu – misao je, ukratko, pape Benedikta XVI. koju je ponudio današnjoj Crkvi u katehezi na općoj audijenciji 15. prosinca, posvećenoj svetoj Veroniki Giuliani. Papa je opširno govorio o životu te važne mističarke iz XVII. stoljeća, čija će se 350. obljetnica rođenja proslaviti 27. prosinca.
Njezino srce, zaljubljeno u Isusa od mladosti do smrti koja ju je zatekla 1727. godine, nakon 50 godina proživljenih u samostanu klarisa u talijanskom mjestu Città di Castello, bilo je mjesto na kojemu se veliko trpljenje isprepletalo s mističnim iskustvima povezanima s Isusovom mukom – rekao je Sveti Otac. Iz njezina dnevnika, koji ima 22.000 stranica, i koji je pisan rukom, bez brisanja i ispravljanja, gotovo kao da se unutarnji tijek duše urezao na papir, proizlazi temelj izrazito kristološko-zaručničke duhovnosti. To je iskustvo ljubavi Krista, vjernoga i iskrenoga Zaručnika, te želje da mu odgovori sve većom i zanesenom ljubavlju. Sve živi u zajedništvu s Kristom, iz ljubavi prema njemu, i radošću što Mu može izraziti svu ljubav za koju je sposobno jedno stvorenje – napomenuo je Sveti Otac.
Isusov lik s kojim je Veronika duboko sjedinjena, lik je u trenutku prinošenja Ocu za spas Crkve i čovječanstva. Ona Ga nastoji oponašati – primijetio je Papa – moli, trpi, traži 'sveto siromaštvo', kao potpuno odricanje, i gubitak sebe, upravo kako bi bila kao Krist. Njezino se srce širi za sve 'potrebe Svete Crkve', i čezne za spasenjem cijeloga svijeta i svemira. Potaknuta žarkom ljubavlju, sestrama u samostanu posvećuje pozornost, razumijevanje, oproštenje; svoje molitve i žrtve prikazuje za Papu, za svojega biskupa, svećenike i sve potrebite ljude, uključujući i duše u čistilištu. (…) Naša svetica to poslanje shvaća kao 'posredovanje' između ljudi i Boga, između grješnika i raspetoga Krista – istaknuo je Sveti Otac.
U sve većem mističnom uzdizanju, sveta Veronika proživljava i iskustvo Razapinjanja i Isusovih ranâ. Pa ipak, to izvanredno uzdizanje ne pretvara se u duhovno samoljublje. U odnosu na način propovijedanja toga doba, nerijetko usredotočenoga na 'spas vlastite duše' u pojedinačnom smislu, Veronika pokazuje snažan osjećaj solidarnosti, zajedništva sa svom braćom i sestrama na putu prema Nebu, te živi, moli i trpi za sve ljude – istaknuo je Papa te dodao da je dojmljivo koliko Sveto pismo prosvjetljuje, pročišćava i potvrđuje Veronikino iskustvo. Upravo to njezino iskustvo, neuobičajeno snažno, vodi do dubljeg i „duhovnoga“ čitanja Svetoga pisma. Veronika – prema Papinim riječima – ne samo da se izražava riječima Svetoga pisma, nego stvarno živi od tih riječi koje u njoj postaju život. Kada se Veronika tako osvrće na jedan odlomak svetoga Pavla, čini se kao da apostolove riječi žive kroz njezinu osobu. Ništa me neće moći odvojiti od Božje volje – isticala je ta svetica – ni tjeskobe, ni patnje, ni prezir, ni kušnje, ni stvorenja, ni zlodusi, ni tmina, pa ni sama smrt, jer u životu i u smrti želim svu, i u svemu, Božju volju. Tako smo također sigurni – dodao je Papa - da smrt nije posljednja riječ; 'učvršćeni' smo u Božju volju, a tako, uistinu, u život zauvijek.
Zapravo, - napomenuo je Sveti Otac – ova nas mističarka poziva da u svojemu kršćanskom životu jačamo jedinstvo s Gospodinom, prepuštajući se njegovoj volji u potpunom pouzdanju, kao i jedinstvo s Crkvom, Kristovom zaručnicom. Ona nas poziva da se svakodnevno hranimo Božjom Riječju, kako bismo ugrijali svoje srce, i usmjerili svoj život. Posljednje riječi ove svetice mogu se smatrati sažetkom njezina zanosnog mističnog iskustva: 'Pronašla sam Ljubav, Ljubav se dala vidjeti!' – rekao je na kraju Sveti Otac.
Na kraju audijencije Papa je posebno pozdravio skupinu talijanskih glumaca u cirkusu, sudionike Međunarodnog kongresa dušobrižništva cirkuskih djelatnika, koje je u Vatikanu priredilo Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika. Izveli su nekoliko cirkuskih točaka, što je Papu veoma obradovalo. Don Ante Baković je pak, zajedno s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, predao Svetom Ocu Hrvatski martirologij 20. stoljeća, sa životopisima 663 mučenika. Uvodnu riječ u tu knjigu napisali su kardinali Puljić i Josip Bozanić.