Često se čuje upit: Je li Crkva što učinila, nije li nešto učinila, morala bi nešto
učiniti? Ali na što se misli kada se izgovara riječ Crkva? Da ispravno odgovorimo
na taj upit, valja pročitati saborsku dogmatsku konstituciju o Crkvi – Lumen gentium
– Svjetlo naroda. Nažalost mnogi danas govore o Crkvi, ponajčešće baš oni koji ne
poznaju Crkvu iznutra, stoga se razbacuju svojim nesuvislim promišljanima o stvarnosti
muškaraca i žena koji čine tijelo zvano Crkva. Često je tijekom Sabora odjekivao
upit: Crkvo, što ti kažeš o sebi? Kao odgovor Crkva se predstavila kao Božji narod,
Tijelo Kristovo i Hram Duha Svetoga. I mi smo dakle Crkva, ne zato jer nam godi biti
u međunarodnoj organizaciji čiji je šef u Rimu, nego stoga što Presveto Trojstvo želi
zajednicu osoba koja se oslanja na tri čimbenika: riječ, sakramente i milosrdnu ljubav.
Stoga, tko god želi govoriti o Crkvi mora znati kako se Crkva poima, premda to kao
ne vjernik i ne prihvaćao. U svojoj posljednjoj knjizi Sveti Otac tvrdi da Crkva
nije interesna skupina, niti je njezina zadaća „stvoriti proizvod ili ostvariti uspješnu
prodaju“, nego joj je zadaća čvrst odnos s Bogom... ona je ljudska zajednica i nadilazi
granice država i kultura“. Stoga kad govorimo o Crkvi ne smijemo misliti samo
na papu i svećenike. Prema II. vatikanskom saboru cijeli je Božji narod pozvan da
bude proročki, svećenički i kraljevski, svi smo pozvani na svetost. Prije negoli kažemo
nešto o Crkvi moramo se dakle upitati: Je li Crkva bolja ili lošija zbog našega shvaćanja
i djelovanja u Crkvi?