Budite postojani u osobnom i zajedničkom nasljedovanju Gospodina. Došašće nas poziva
da Gospodinu omogućimo ulazak u svoj život, svoje kuće, gradske četvrti i zajednice
da bi imali svjetla u brojnim tamama i svakodnevnim mukama – kazao je Sveti Otac u
župi svetoga Maksimilijana Kolbea gdje je prije podne s početkom u devet sati slavio
Dan Gospodnji. Rekavši da dobro poznaje stvarnost župe, pozvao je vjernike da velikodušno
pridonese izgradnji zajednice, naročito u katehezi, bogoslužju i djelima milosrđa
zajedno s cijelom rimskom biskupijom. Ni jedna zajednica ne može zasebno živjeti u
biskupiji, nego ima biti izraz ljepote Crkve koja, pod vodstvom biskupa i svećenika,
zajedno hodi prema Božjem kraljevstvu. Posebno pozivam obitelji da postojanoj i velikodušnoj
ljubavi žive svoje zvanje. Pa i onda kad se u bračnome životu i u odnosu s djecom
pojave teškoće, nikada nemojte iznevjeriti svoje vjenčano obećanje Bogu, znajući da
vjernost zahtijeva odvažnost, velikodušnost i žrtvu – rekao je Benedikt XVI. Govoreći
o župnoj stvarnosti, rekao je da mnogi župljani potječu iz južne i srednje Italije,
te da su se brojni naselili iz zemlja istočne Europe, a sve je pozvao da žive u zajedništvu:
vrlo je važno sa svima se slagati, poticati uzajamno razumijevanje između raznih kultura
i različitih društvenih okolnosti, kršćanski živjeti imajući sluha za stvarne potrebe
svake osobe. Kao i u svakoj župi, valja krenuti od susjeda da se stigne do udaljenih,
prožimajući radosnom viješću sve životne i radne sredine. Svi trebaju u župi naći
prikladan put rast i osjetiti zajedništvo, glavno obilježje kršćanskog života. Tako
će se otkriti ljepota nasljedovanja Gospodina i biti dionikom njegove Crkve – istaknuo
je Benedikt XVI. U osvrtu na liturgijska čitanja, sveti Jakov nas poziva na radost
te da budemo postojani i strpljivi u iščekivanju Gospodinova dolaska – istaknuo je
Papa. Govoreći pak o Ivanu Krstitelju, koji je naviještao dolazak Suca koji mijenja
svijet, a svijet je ostao isti, stoga mu posla učenike da ga upitaju: Je li On onaj
koji ima doći ili moraju čekati nekoga drugog? Mnogi su u posljednja dva tri stoljeća
postavljali pitanje: Jesi li zaista ti? Treba li zaista iz temelja mijenjati svijet?
Zar neće to učiniti? I pojavili su se mnogi proroci, ideolozi i diktatori, odgovarajući:
Nije on! Nije promijenio svijet! Mi smo! Stvorili su svoja carstva, svoje diktature,
svoj totalitarizam da promijene svijet. Danas znamo da je ostala praznina i velika
pustoš nakon tih pustih obećanja. Nisu dakle bili oni. Moramo ponovno uprijeti pogled
u Isusa i pitati ga: Jesi li Ti? – primijetio je Benedikt XVI. Gospodin potiho
odgovara: Vidite što sam učinio. Nisam podigao krvavu revoluciju, ni silom promijenio
svijet, nego sam upalio mnoga svjetla koja su kroz stoljeća sazdala veliku svijetlu
cestu – rekao je Papa navodeći primjer svetoga Maksimilijana Kolbea, koji se žrtvovao
da bi spasio oca jedne obitelji. On je postao veliki svjetionik i mnoge je potaknuo
na sebedarje, da trpe s trpećima i odbačenima, a isto je činio i sveti Damjan De Veuster,
u zajednicu je gubavaca unio svjetlo. A koliko je majka Terezija dala svjetla osobama,
koje su živjele u tami a umrle su s osmjehom na licu, jer ih je dotaknulo svjetlo
Božanske ljubavi – ustvrdio je Papa. Mogli bismo navesti bezbroj takvih primjera
i vidjeti da Gospodin odgovora Ivanu Krstitelju da krvave revolucije i velika obećanja
ne mijenjaju svijet, nego tiho svjetlo istine, Božanske dobrote koja je znak njegove
nazočnosti i jamac da smo beskrajno ljubljeni a ne zaboravljeni, da nismo izdanak
slučaja nego namjerne ljubavi. Tako možemo živjeti i osjetiti Božju blizinu. Bog je
blizu, veli prvo čitanje, ali smo mi često daleko. Približimo se, iziđimo na njegovo
svjetlo, molimo se Gospodinu jer u molitvi drugima bivamo svjetlo. Odgovorimo na Gospodinov
poziv i radosno idimo ususret Božiću, po uzoru na Djevicu Mariju, koja je u molitvi
iščekivala rođenje Otkupitelja – zaključio je Benedikt XVI.