Sustavni genocid u Iraku

Pod okriljem medijske tišine u Iraku je na djelu sustavni genocid. U svijetu 70 posto vjernika svaki dan pretrpi kršenje vjerske slobode, a od stotinu poginulih poradi vjere 57 je kršćana – istaknuo je profesor Giuseppe Dalla Torre, rektor Slobodnog sveučilišta Marije na nebo uznesene, na kojem je krajem studenoga održan okrugli stol „Rat protiv kršćana. Svjedoci tragedije XXI. stoljeća“, a tema podsjeća na knjigu europarlamentarca Marija Maura, osobnog predstavnika Organizacije za suradnju i sigurnost u Europi za borbu protiv rasizma i progona kršćana.
Za onoga tko vjeruje u Isusa, danas je vrlo lako izgubiti život, iako je najjednostavnija vjerska sloboda, kako je rekao papa Ivan Pavao II. Lakmusov papir svih drugih sloboda, jer jasno očituje odnos vlasti prema ljudskoj osobi, odnosno njezinoj duhovnoj dimenziji – istaknuo je Mauro.
Vjernik posjeduje nutarnju snagu koju mu nitko ne može oduzeti, upravo stoga vrlo teško podnosi politička ograničavanja vjerske slobode. Bog se rađa, vlast se trese – pisao je poljski filozof Jósef Tischner. Isto se zbiva s iračkim kršćanima, koji, poniženi i progonjeni, moraju napuštati državu u kojoj su rođeni. Bježe prema sjeveru Iraka ili u susjedne države, ponajviše u Jordan. Muslimanski fundamentalisti smatraju vrlo opasnima kršćane jer su kadri shvatiti stvarnost, a oni su, osim toga, i društvena poveznica i posrednici između raznih etničkih skupina – istaknuo je otac Bernardo Cevellera, glavni urednik informativne agencije AsiaNews.
A ipak, izgleda, da tišina obavija tu, prije svega, ljudsku tragediju, koja bi mogla pasti u zaborav zbog „nemoći i neodlučnosti“ međunarodnih ustanova – istaknuo je profesor Dalla Torre, što je posvjedočio i Mario Mauro. Radi 'političke korektnosti', Europskom je parlamentu trebalo deset godina da odobri mjere za zaštitu kršćana u Iraku, a Ujedinjeni se narodi uopće nisu oglasili značajnijim pothvatom – ustvrdio je Mauro.
O mûku političkih moćnika i o medijskoj ravnodušnosti na okruglom su stolu govorili Monica Maggioni i Gian Micalessin, autori reportaže o zastrašivanju i pokolju kršćana u Iraku. O svagdanjim nasiljima, koja su „sustavni genocid“, nikad se ne govori, osim u iznimno dramatičnim događajima, poput nedavnoga napada na kaldejsku katedralu u Bagdadu, u kojem je ranjeno više od 100 osoba, a 58 je kršćana životom posvjedočilo svoju vjeru – kazala je novinarka Maggioni.
Irak je od početka devedesetih godina prošloga stoljeća do danas napustilo više od milijun kršćana, ostalo ih je samo nekoliko stotina tisuća; kršćanska je zajednica nakon Sadamova pada i uhićenja kršćanina Tareqa Aziza ostala bez zaštite. Strahuje se da bi pogubljenje Tareqa Aziza još više moglo zamrsiti iračku situaciju. U međuvremenu je takozvana Iračka islamska vojska, glavni oslonac Al-Kaide u Iraku, objavila da su „sve ustanove, organizacije, centri, vođe i sljedbenici kršćanstva legitimni ciljevi“. Stoga u Bagdadskom parlamentu ozbiljno razmišljaju o tome da sve kršćane presele u jednu pokrajinu, što je sukladno s Iračkim ustavom, čemu se iz straha od getoizacije opiru kršćanki vjernici.
Također je radom započelo posebno povjerenstvo za borbu protiv nasilja nad kršćanima, na čijem je čelu kršćanin Yunadem Kanna, a u planu je osnivanje posebne policije koja bi imala štiti kršćane, čije bi sjedište bilo u Ninivi. Da se zaustavi iseljavanje kršćana vlada je usvojila zakon o zabrani prodaje kršćanskih kuća i dobara, a predloženo je osnivanje fonda za žrtve atentata i obnovu oštećenih kuća i crkvi.
Neki pak na svoju ruku nastoje suzbijati nasilje muslimanskih ekstremista. Zatočeni katolici u Karamlisu pokušavaju sami organizirati samoobranu. U prostorijama bivše pošte, nasuprot velike crkve 'Sant Adday' smješten je stožer u kojem dvojica bivših Saddamovih vojnih časnika s 243 kršćanska dragovoljca brane opsjednuti grad s više od pet tisuća kršćana.