Švicarski biskupi o javnom očitovanju vjerskih obilježja

Solidarnost s kršćanima u Iraku i vjerska obilježja na javnim mjestima bile su glavne teme 290. skupštine Švicarske biskupske konferencije, održane prošlih dana u gradu Viège. Biskupi su osudili „izričito neprijateljstvo prema kršćanskim obilježjima na javnim mjestima“ jednoga dijela javnoga mnijenja čiji je cilj ukloniti kršćanka obilježja iz javnih ureda, vjeri dakle oduzeti pravo građanstva. Švicarska je biskupska konferencija s velikim zadovoljstvom primila na znanje da većina građana želi vjerska obilježja, naročito raspelo, u javnim uredima – prenio je vatikanski dnevnik 'Osservatore Romano'.
Većina stanovništva također smatra da bi zabrana kršćanskih obilježja potkopala kršćanske temelje društva i slobodnog suživota, nije dakle upitno pravo na javno svjedočenja vjere ni na očitovanje vjerskih obilježja. Sloboda je vjeroispovijesti i savjesti zajamčena jedino ako joj se jamči pravo javnosti. Zabrana izlaganja križa na javnim mjestima izraz je nesnošljivosti jer katoličkoj vjeri niječe pravo građanstva – istaknuli su švicarski biskupi.
Biskupi su javno negodovali zbog stanja kršćana u Iraku, očitujući im svoju solidarnost. Zaprepašteni smo stanjem kršćana u Iraku – istaknuli su biskupi u dokumentu, govoreći o terorističkom napadu na katedralu u Bagdadu u kojem je 31. listopada poginulo 58 osoba. Izgleda da je napad na katedralu vrhunac dugog niza atentata protiv kršćana i drugih vjerskih manjina. Tim se terorističkim činima ne vidi kraj. Život se kršćana na Bliskom istoku iz dan u dan pogoršava jer napadi ne prestaju – istaknuto je u dokumentu.
Osvrćući se na Posebnu biskupsku sinodu za Bliski istok, koju je Papa žarko želio, a na završetku je uputio snažan apel za pravdu, mir, poštivanje ljudskih prava i vjerske slobode na Bliskome istoku, biskupi su zahvalili svim humanitarnim organizacijama koje se skrbe za katolike u Iraku, kao i za iračke izbjeglice u Jordanu, Libanonu i Siriji. U zaključku je dokumenta istaknuto da je molitva najveća potpora iračkim katolicima, stoga su župe pozvane da upriliče svete mise i molitvene skupove za sve prognane i ubijene poradi vjere.