Uz liturgijska čitanja 2. nedjelje došašća razmišlja pater Mijo Nikić

Temeljna poruka biblijskih čitanja za drugu nedjelju došašća ove godine je poziv na obraćenje. Ivan Krstitelj je u Judejskoj pustinji pozivao narod na obraćenje: „Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko“. Za Ivana Krstitelja se kaže da nije imao dlake na jeziku. Bio je beskompromisan. Naviještao je skoru srdžbu Božju i neugasivi oganj za one koji se ne obrate. Farizeje i saduceje nazivao je „leglo gujinje“ i oštro ih upozoravao da je sjekira već položena na korijen stablima. „Svako stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca“, propovijedao je Ivan Krstitelj.
Svi su proroci u Starom zavjetu pozivali narod na obraćenje. Također i pisci Novoga zavjeta neumorno ponavljaju zahtjev da živimo novim životom, da svoje ponašanje uskladimo s voljom Božjom, da ne živimo kao oni koji nemaju vjere. Poziv na obraćenje treba ozbiljno shvatiti. Bog se ne da izrugivati. Što tko sije, to će i žeti. Bog nas je stvorio za puninu života, za neizrecivu sreću i radost koja neće imati kraja. Za taj vječni život u Kraljevstvu Božjemu, treba se dostojno pripremiti u ovome životu. Istinsko obraćenje i promjena života je priprema koju Bog očekuje i zahtijeva. Isus je naviještao ljudima Kraljevstvo Božje, a za tu novost se traži novo, obraćeno srce. Obraćenje je povratak u život, porast u dostojanstvu i vrednovanju samog sebe. Tko sebe voli, taj se obraća, mijenja, raste i psihološki i duhovno dozrijeva. Naša je pobožnost jalova, površna i bezopasna ako nas ne sili na obraćenje. Zato Isusov poziv na obraćenje: „Obratite se! Ta približilo se kraljevstvo nebesko!“, ostaje trajno aktualan.
Obraćenje o kojem govore Ivan Krstitelj i sam Isus Krist, uključuje u sebi trostruko obraćenje. Prvo je intelektualno obraćenje. „Preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!«, poručuje nam sv. Pavao. Svaka promjena mora najprije početi u glavi, na razini naših misli. Treba svojim razumom uvidjeti svoje pravo stanje pred Bogom i početi drukčije razmišljati kako bismo mogli početi drukčije živjeti. Emocionalno ili afektivno obraćenje znači prihvatiti srcem ono što smo pameću zaključili. Emocije nas pokreću na djelovanje. Prvi je korak: intelektualno se obratiti - doći k sebi. Ali to nije dovoljno. Treba učiniti drugi korak - ustati i poći k svome Ocu. U tome se sastoji afektivno obraćenje. Pokrenuti se na djelovanje. Krenuti pravim putem koji vodi do Boga. Tko vjeruje, taj djeluje. Konačno, postoji i treće obraćenje, koje možemo nazvati instinktivno obraćenje. Radi se o tome da dovedemo u red svoje nagone, svoje jake strasti, svoje impulzivno i instinktivno ponašanje. Doći k sebi, na toj razini, znači ponašati se humano, u skladu s voljom Božjom, a ne instinktivno, po diktatu nagona.
Tek kao obraćeni ljudi moći ćemo ostvariti poziv sv. Pavla koji nam poručuje da budemo složni u Kristu i da prigrlimo jedni druge kao što je Krist prigrlio nas na slavu Božju. Kad se to dogodi, kad se istinski obratimo Bogu i budemo imali prave ljubavi jedni prema drugima, bit ćemo blizu mesijanskim vremenima o kojima govori prorok Izaija kad će se vuk s jagnjetom igrati, a dijete bez straha zavlačiti ruku u leglo gujinje. Dao nam Bog svoga Duha da se ta vremena što prije ostvare. Amen.