Kristova ljubav potpuno nama ovladava; znamo da je jedan umro mjesto sviju, dakle
svi su umrli. A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više za same sebe, nego za
onoga koji je umro i uskrsnuo za njih – piše sveti Pavao u drugoj poslanici Korinćanima,
a tu Pavlovu tvrdnju možemo i mi smatrti svojom. Tri vrlo važne teme: teologija i
teološka metodologija, Bog monoteističkih religija te integracija socijalnog nauka
Crkve u širi kontekst kršćanskog nauka, o kojima ste raspravljali na svojoj godišnjoj
plenarnoj skupštini ukorijenjene su u Pavlovo iskustvo susreta s Gospodinom – rekao
je Benedikt XVI. sudionicima na plenarnoj skupštini Međunarodnog teološkog povjerenstva,
koje je prije podne primio u audijenciju. Tko je u Kristu otkrio ljubav Božju,
želi bolje upoznati od koga je ljubljen i koga ljubi. Spoznaja se i ljubav dakle uzajamno
podupiru. Vaše će promišljanje o kršćanskom shvaćanju Boga biti korisno za život vjernika
i za dijalog s vjernicima drugih religija pa i s nevjernicima. Teologija je po naravi
priopćavajuća, jer joj je svrha objaviti ono 'ono što smo vidjeli i čuli'. Znamo da
Logos to jest riječ ima vrlo široko značenje i da uključuje i razum. O Bogu možemo
promišljati i objavljivati ishod svoga promišljanja jer nas je Bog obdario razumom
u skladu sa svojom naravi. Ivanovo evanđelje ne započinje slučajno tvrdnjom : U početku
bijaše Riječ – Logos, i Riječ bijaše Bog. Prihvaćanje Riječi, božanske misli, u konačnici
je doprinos miru u svijetu. Poznavanje prave Božje naravi sigurno je jamstvo za mir
u svijetu. Ako se ne bi Boga smatralo izvorom praštanja, onda bi nestalo svjetla na
putu mira – istaknuo je Benedikt XVI. Čovjek po svojoj naravi teži povezivanju
spoznaja, tako i spoznaju o Bogu sustavno ustrojava. Svaki se teološki sustav zasniva
na ljubavi prema „Predmetu“ istraživanja, odnosno na dijalogu s božanskim Logosom,
Stvoriteljem i Otkupiteljem. Osim toga, prava teologija ima biti integrirana u povijesni
život i promišljanje Crkve. A da bi bila znanstvena ima se temeljiti na razumu i vjerna
vjeri Crkve: usredotočena na Boga, ukorijenjena u molitvi, u svezi s drugim Gospodinovim
učenicima, potvrđena zajedništvom s Petrovim nasljednikom i cijelim Biskupskim zborom
– upozorio je Sveti Otac. Posljedica je prihvaćanja i priopćavanja Logosa ta da
racionalnost teologije omogućuje pročišćavanje ljudskog razuma, oslobađajući ga od
izvjesnih predrasuda i ideja koje uvijek mogu snažno utjecati na razvoj misli. Teologija
stoga mora biti u svezi i dijalogu s prethodnim vjernicima i teolozima, a jer je crkveno
zajedništvo povijesno ni teologija ne smije zanemarivati tu povijest. Teolog ne započinje
od ništice nego se oslanja na crkvene oce i teologe iz cijele kršćanske tradicije.
Ukorijenjena u Svetome pismu, sukladna s crkvenim ocima i istaknutim teolozima, teologija
može biti škola svetosti, a to svjedoči i blaženi Newman. Otkrivanje povijesne baštine
vrlo je veliki teološki doprinos sveukupnim znanostima - utvrdio je Benedikt XVI.
Govoreći o Kristovoj smrti za sve ljude, rekao je da i kršćani u Kristovo ime
imaju biti u službi svih. Kršćansko se socijalno djelovanje temelji na ljubavi Božjoj.
Ljubav prema Bogu također uključuje i ljubav prema bližnjemu. Vrlo je važno dokazati
svijetu, koji ne poznaje korijen svojih ideala, premda često cijeni mnoge kršćanske
vrednote, poput demokratske jednakosti koja je plod evanđeoskog monoteizma, da plod
umire ako se posiječe korijen stabla. Zaista nema pravde bez istine, a pravda nije
potpuna ako se ograničava samo na materijalni svijet. Društvena solidarnost za nas
kršćane uvijek ima perspektivu vječnosti – zaključio je Benedikt XVI.