Ovih se dana sav tisak zabavlja, ali sa zabrinutošću. Riječ je špijuniranim političarima.
Hrvatski nas političari tješe da nema ništa osobito glede njih. Poneki se iznenađuju,
a poneki pak jednostavno primjećuju: pa dovoljno je čitati dnevni tisak. Kako sam
rušio Jugoslaviju – naslov je prvog izdanja Mesićeve knjige. Sada pak kaže da je nije
rušio. Ili govori prema prilikama, kako mu zatreba. I to je politika. Tuđman je dijelio
s Miloševićem Bosnu i Hercegovinu – stalni je Mesićev refren. A je li ikad Milošević
to spomenuo, premda bi njemu bilo najviše stalo do toga da upravo glede toga podijeli
krivnju. Nije li zbog ratnog osvajanja došlo do podjele Bosne, priznate u Deytonu?
Nisu li muslimani željeli već prije što više teritorija ugrabiti od Hrvata u srednjoj
Bosni pošto su ga drugdje izgubili? Valja glede toga posegnuti i za stručnom literaturom
poput djela Charlesa Reginalda Shradera: Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj
Bosni. Što se to tiče nas na vatikanskom radiju? Tiče nas se ako je riječ o istini,
odnosno o lažima koje se ponavljaju, jer samo istina oslobađa, a mnogi je ne žele
niti čuti niti znati, ali je svakako žele zanemariti. Današnji vatikanski dnevnik
L'Osservatore Romano donosi golem članak o biskupima i svećenicima, žrtvama
komunizma prošloga stoljeća. Od nama najpoznatijih tu su blaženi Alojzije Stepinac,
zatim ljubljanski biskup Vovk, isusovac p. Čižek. Sve je to dokumentirano čuvao u
svojem arhivu bečki nadbiskup, kardinal Franz König koji je inače imao voditi sprovodne
obrede kardinalu Stepincu ali je stradao u prometnoj nesreći kod Varaždina. Nije riječ
samo o svećenicima nego i o zauzetim laicima, i nije riječ samo o katolicima, nego
i o pravoslavnima i drugim kršćanima.