Kreacionizam i evolucija

Primitivna je i staromodna podjela između evolucionizma i kreacionizma, a obnovljeno je poštivanje između vjere i znanosti, jer se usporedo bave istom stvarnošću – ustvrdio je kardinal Ravasi, na milanskom skupu organiziranom u suradnji Udruge katoličkih liječnika i Papinskoga vijeća za kulturu u svrhu uspostavljanja uzajamnog uvažavanja na području biološke evolucije - između kreacionizma i evolucionizma.
Poštivanje se temelji na priznavanju potrebe različitih i opravdanih pristupa u tumačenju stvarnosti: znanosti se bave pitanjem scenografije, filozofija i teologija bave se pak temeljnim pitanjima, traženjem smisla i svrhe svemu što se zbiva. Kardinal Ravasi, predstojnik Papinskog vijeća za kulturu, u zaključku je svoga govora naveo blagodati ponovno uspostavljenog i slobodnog dijaloga između raznih disciplina. Prva je ta što se na pučkoj razini, naročito u školskom okviru, prestalo tvrditi da je svaki evolucionist bezbožac, te da vjernik pošto po to mora pobijati evoluciju – primijetio je kardinal.
To se više ne događa na višoj razini, među znanstvenicima i teolozima. Druga se pak blagodat odnosi na opću ljudsku razinu, jer je tumačenju stvarnosti potreban doprinos mnogih. Tumačenje ima biti zborno, višeglasna simfonija. Treća je pak: priznavanje dostojanstva svake discipline: s jedne strane znanosti a s druge pak teologija i filozofija, jer različito gledaju na stvarnost i različita tumačenja omogućuju da bolje shvatimo tko smo, kakvi smo i koji nam je cilj – ustvrdio je kardinal Ravasi.
Citirajući papu Benedikta XVI., kardinal je pojasnio kako evolucija može biti sastavnica božanskog stvoriteljskog projekta. I u taj se okvir ucjepljuje odnos između vjere i razuma, koji nije slučajno, kako ističe Sveti Otac, veliki izazov za moderno doba. Apsolutnu potrebu dijaloga između vjere i razuma priznaju čak i oni koji na prvi pogled, s jedne strane primjerice fundamentalisti i scijentisti te s druge polemični znanstvenici – priznaju da su njihovi instrumenti nedostatni za odgonetavanje stvarnosti. Nije potrebna samo vjera, teologija za bolje razumijevanje ljudske zbilje. Razmislimo: može li se živjeti bez umjetnosti, pjesništva i glazbe? priupitao se kardinal.
Te stvarnosti ne pripadaju znanosti u strogom smislu riječi, one su, može se reći, srodnije s teologijom i filozofijom: no njihovo je shvaćanje, interpretiranje i viđenje vrlo uzvišeno i dostojno štovanja – rekao je kardinal pozivajući vjernika na poštivanje znanstvenih i teoloških ostvaraja bez ustupaka apologetskim napastima, a nevjernike, koji se bave znanošću, poziva da priznaju da mjerila znanstvene provjere ne mogu iscrpiti bitak i čovjeka.