Uz liturgijska čitanje prve nedjelje Došašća razmišlja pater Mijo Nikić
Danas započinjemo novo razdoblje crkvene liturgijske godine koje se zove došašće ili
advent. Radi se o dolasku, i to ne bilo koga, nego nama najvažnijeg i najdražeg gosta
– to je Isus Krist, Sin Božji, naš jedini Spasitelj. Za taj dolazak se treba dobro
pripremiti. Kad nam u goste dolazi posebno draga i važna osoba, tada lijepo uredimo
kuću i pripremimo najbolja jela da dostojno počastimo svoga prijatelja. Crkva nas
poziva da isto tako učinimo sada na početku došašća – da se pripremimo za susret s
Isusom Kristom. Naše srce je kuća u koju Isus želi doći i tu se nastaniti. „Neka Krist
po vjeri stanuje u vašim srcima“, poručuje nam sv. Pavao. Na pitanje kako ćemo najbolje
dočekati Krista koji nam dolazi, odgovara nam Crkva u svojoj zbornoj molitvi prve
nedjelje došašća u kojoj molimo Boga da pravednim životom i dobrim djelima idemo u
susret Kristu koji dolazi! O toj pripremi govore biblijska čitanja prve nedjelje
došašća. Bog nam preko proroka Izaije navješćuje blažena vremena kad će narodi svoje
mačeve pretvarati u plugove, a koplja u srpove. Koliko bi mira i sreće bilo u našim
obiteljima i drugim zajednicama kad bismo znali svoje jezike, koji su često puta kao
isukani mačevi, pretvoriti u plugove koji će najprije poravnati tlo vlastitog srca.
I mi smo pozvani da blažena vremena već sada živimo. To znači da svoje sposobnosti
i darove upotrebljavamo prema volji Božjoj. Svojim emocijama možemo razarati postojeći
ili izgrađivati novi svijet. Kad smo sjedinjeni u ljubavi s Kristom, onda gradimo
novi bolji svijet. Živeći pravednim životom i čineći dobra djela ljubavi i milosrđa,
idemo u susret Kristu. Slično nam poručuje i sv. Pavao u poslanici Rimljanima kad
kaže da odbacimo od sebe djela tame, a obučemo se u oružje svjetla. „Hodimo pošteno
kao po danu, ne u raskošnim gozbama i pijankama, ne u nečistoći i raspuštenosti, ne
u svađi i zavisti; nego se obucite u Gospodina Isusa Krista“. Za rast u duhovnom životu,
od velike koristi će biti ako ozbiljno primijenimo na se ovaj Pavlov savjet: da se
obučemo u Krista, odnosno da se zaodjenemo Kristom. To se događa onda kad dopustimo
da nas Kristova ljubav prožme iznutra i kad dopustimo da Kristov duh zaživi u nama.
Kad se to dogodi, onda se čovjek počinje istinski ostvarivati. Tako živjeti znači
biti budni i radosno čekati do Kristova dolaska. Budni budite i bdijte! To je poruka
Isusova. Ona je uvijek aktualna. Napose je važno da je na početku ovog adventa ozbiljno
shvatimo. Tko s ljubavlju bdije i strpljivo čeka, taj se ne boji iznenadnog susreta
s Kristom, nego se njemu raduje. Tko ne uzme ozbiljno Isusov poziv na bdijenje i budnost,
nego nastavi živjeti grešno i neodgovorno kao da Boga nema, taj će se itekako trebati
bojati iznenadnog susreta s Kristom koji, kako sam reče, dolazi u čas kad i ne mislimo.
Na koncu poslušajmo poruku sv. Pavla apostola koja je veoma prikladna za početak
Adventa: „A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša
i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim i sačuva za Dolazak Gospodina našega
Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti“ (1 Sol 5, 23-24).
Amen.