Opća audijencija srijedom

Na završetku današnje opće audijencije, održane na Trgu svetoga Petra, Sveti je Otac upozorio na teško stanje kršćana u Pakistanu, koji su – kako je rekao – žrtve nasilja i diskriminacija. Na poseban način – rekao je – izražavam svoju duhovnu blizinu gospođi Asiji Bibi i njezinoj obitelji, a želim da bude što prije sasvim slobodna. Molim također za sve koji se nalaze u sličnim situacijama da se i njihovo ljudsko dostojanstvo i njihova temeljna prava u cijelosti poštuju – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa je u katehezi na općoj audijencije govorio o svetoj Julijani iz Liégea, rođenoj 1191. ili 1192 godine u mjestu Cornillon, koje je tada bilo pravi „euharistijski cenakulum“. U njemu su prije Julijane učeni teolozi osvijetlili vrhunsku vrednotu Presvete Euharistije, a skupine su žena pod vodstvom vrijednih svećenika velikodušno gajile euharistijsku pobožnost. Julijana je u petoj godini ostala siroče, sa sestrom je Agnezom bila povjerena redovnicama na Brdu Cornillon te je i sama postala redovnica. Obdarena izvanrednom umnošću stekla je zavidnu kulturu da je mogla čitati na latinskome jeziku crkvene oce, naročito svetoga Augustina i svetoga Bernarda, a bila je vrlo sklona kontemplaciji. Naročito je osjećala Kristovu nazočnost u Presvetome oltarskom sakramentu, a često je pred svetohraništem promišljala o Isusovim riječima: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta“ – istaknuo je Benedikt XVI.
U šesnaestoj je godini imala prvo viđenje, koje se ponavljalo tijekom klanjanja pred Presvetim. Ukazao joj se mjesec u svom sjaju, prepolovljen crnom crtom. Po milosti je Gospodnjoj shvatila da mjesec predstavlja Crkvu na zemlji, a crna crta je značila nedostatak liturgijskog blagdana da kršćani mogu častiti Euharistiju, hraniti vjeru, napredovati na putu krjeposti i davati zadovoljštinu za uvrede Presvetome sakramentu.
Gotovo dvadeset godina Julijana nikome nije govorila o svome viđenju, potom se povjerila blaženoj Evi i Izabeli, koje su također bile klanjateljice Euharistije te s njima sklopila neku vrstu „duhovnoga saveza“ za štovanje Presvetoga. Obratile su se vrlo cijenjenom svećeniku Ivanu iz Lausanne, kanoniku u crkvi svetoga Martina u Liégeu, da istraži to što teolozi i crkveni uglednici misle o tajni koju nose u srcu. Dobile su vrlo pozitivne i ohrabrujuće odgovore. To što se dogodilo svetoj Julijani, često se ponavlja u životu svetaca: za potvrdu da nadahnuće dolazi od Boga, valja se udubiti u molitvu, biti strpljiv, tražiti prijateljstvo i utjehu dobrih duša i sve podastrijeti sudu crkvenih pastira – ustvrdio je Papa.
Nakon početnih oklijevanja biskup Liégea Robert de Tourette je u svojoj biskupiji ustanovio svetkovinu Tijelova, a i mnogi su drugi biskupi u svojim biskupijama također proglasili blagdan Tijelova. Unatoč tome, pod pritiskom nekih članova i samog poglavara samostana, Julijana je s nekim družicama deset godina, od 1248. do 1258. godine, napustila samostan i živjela u zatvorenome samostanu cistercitskih redovnica. Svojom je poniznošću utjecala na sve, nikada nije govorila protiv svojih protivnika, a neumorno je širila euharistijsko bogoštovlje. Preminula je 1258. godine pred izloženim Presvetim, a njezin životopisac veli da je izdahnula meditirajući o Euharistijskom Isusu, kojega je uvijek ljubila i častila klanjajući mu se.
Ona je za ustanovljenje blagdana Tijelova pridobila Jacquesa Pantaléona iz Troyesa, budućega papu Urbana IV. koji je 1264. godine bulom 'Transiturus de hoc mundo' Tijelovo proglasio zapovjednim blagdanom u čitavoj Crkvi – kazao je Sveti Otac dodajući kako se Papa tada obratio svetome Tomi Akvisnkome da sastavi misu i časoslov za blagdan Tijelova, koji su do današnjega dana nenadmašivi kao poezija i kao dogmatski sadržaj euharistijskog otajstva – istaknuo je Benedikt XVI.
Od tada se blagdan Tijelova slavi u čitavoj Crkvi, vrlo je omiljen u kršćanskome puku. Sa zadovoljstvom govorim o „euharistijskom proljeću“ u današnjoj Crkvi: mnogi se zaustavljaju pred Svetohraništem, u tihom razgovoru s Isusom. Vrlo je utješna činjenica da su mnogi mladi otkrili ljepotu klanjanja pred Presvetim. Molim se da se ovo euharistijsko proljeće sve više širi po župama, naročito u Belgiji, domovini svete Julijane. Klanjanje je pred Presvetim izvor utjehe i radosti; Gospodin nas privlači k sebi, svome otajstvu da nas preobrazi kao što preobražava kruh i vino. Susret s euharistijskim Kristom u svetoj nedjeljnoj misi vrlo je bitan za put vjere, ali nastojmo posjećivati Isusa i u Svetohraništu. Klanjajući se pred posvećenom Hostijom susrećemo se s ljubavlju Božjom, s mukom, Isusovim križem i njegovim uskrsnućem – zaključio je Sveti Otac.
Pozdravljajući vjernike na raznim jezicima, hrvatskim se hodočasnicima obratio riječima: "Upućujem srdačan pozdrav svim hrvatskim hodočasnicima, a posebno članovima zajednice Krvi Kristove! Svojim životom i molitvama budite vjerni suradnici Krista Kralja čije kraljevstvo u vjeri i nadi iščekujemo. Hvaljen Isus i Marija!"