Odjek na Papin nedjeljni nagovor

Sveti je Otac u nedjeljnome nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji govorio o globalnoj krizi, o kojoj se također raspravljalo na prošlotjednom skupu G20 u Seulu, rekavši kako se globalna kriza pridružila drugim, još težim simptomima, poput jaza između bogatstva i siromaštva, skandala gladi, ekološkog problema i nezaposlenosti, a pozvao je da se ponovno vrjednuje poljodjelstvo, ne iz nostalgije nego jer je vrlo važan čimbenik za rješavanje globalne gospodarske krize.
Komentirajući Papine riječi, Carlo Dell'Aringa, profesor političke ekonomije na Katoličkome sveučilištu u Milanu, istaknuo je prikladnost govora jer su najrazvijenije države sa skupa G20 uputile svijetu vrlo lošu sliku o suradnji i zajedničkoj odgovornosti za opće dobro. Prevladali su nacionalni interesi, vrlo slični individualističkim i sebičnim, interesima ekonomskih djelatnika koji su prouzročili gospodarsku i novčarsku krizu, a koja je najaviše pogodila najslabije – ustvrdio je profesor.
Na primjedbu kako je Sveti Otac pozvao da se ponovno vrjednuje poljodjelstvo, ali ne iz nostalgije nego jer je odlučujući čimbenik za rješavanje krize, profesor je rekao da se mora povećati strateška važnost poljodjelstva jer dobar dio svjetskog stanovništva pati zbog gladi. Razvijene države optužuju mlade da se ne žele zauzeti u poljodjelstvu, da ih ne privlači ručni rad. No, poljodjelstvo bi možda privlačilo mlade da je istinski vrjednovano, a to bi bio razlog više da mu se mladi vrate jer su po naravi osjetljivi na solidarnost i bratstvo među narodima – ustvrdio je profesor Dell'Aringa.
Govoreći o potrebi ponovnog uspostavljanja ravnoteže između poljodjelstva, industrije i usluga, o čemu je govorio Sveti Otac, rekao je kako jedino cjeloviti razvoj gospodarstva može jamčiti sigurnost budućim naraštajima. Potrebna je – kako je rekao Sveti Otac – nova etička svijest, odgoj osjećaja odgovornosti i umjerenosti. Konsumizam ne smije biti sredstvo identificiranja nego poticajan rad, a upravo to nedostaje mladima i stoga im je potreban ispravan odgoj. Države imaju biti uzor jer čemu odgajati mlade za solidarnost i supsidijarnost ako državni upravitelji ne cijene te vrednote – zaključio je profesor.