Odnos između vjere i znanosti (nastavak)

U srijedu smo spomenuli vrsnu znanstvenicu i časnu sestru Rozaliju Boženu Mutić, koja je uz pozdrave i zahvale za monografiju njoj u čast ispričala da je ljubav prema stijenju i kamenju otkrila još u djetinjstvu te da se kroz istraživanje minerala prije svega divi Bogu Stvoritelju. U njezinu, dakle, znanstvenom radu ima mjesta za Boga. Talijanski fizičar i predsjednik Svjetske udruge znanstvenika Antonino Zichichi kaže da je u svojem životu samo u jedno apsolutno siguran, a to je božansko stvaranje svemira. Potom dodaje: Ateisti kažu da sve proizlazi iz kaosa, a ja velim da je ateizam čin vjere u ništavilo. O posljedicama vjere u ništavilo, odnosno u boga i božanstva koja to nisu, kao što ni čovjek nije Bog, ima nekih izričaja u Svetom pismu, da bismo se mogli začuditi njihovoj izravnosti i jasnoći. Primjerice: Reče luda u srcu svome: Nema Boga. Ili: Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovima (Mudr 13, 1). Sveti Pavao pak u prvom poglavlju Poslanice Rimljanima izričito veli: Umišljajući da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnoga čovjeka, ptica, četveronožaca i gmazova. Zato ih je Bog preko pohota njihovih srdaca predao nečistoći, tako da sami obeščašćuju svoja tjelesa; njih koji su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju. Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim… I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom svađom, lukavštinom, podmuklošću; ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa. Oni, iako poznaju odredbu Božju prema kojoj vršioci toga zaslužuju smrt, ne samo da to čine već i odobravaju onima koji to čine. Opisuje li to sv. Pavao današnju stvarnost? Ili je upravo na temelju tih riječi i ponekih iskustava Dostojevski zaključio: Ako Boga nema, onda je sve dopušteno.
I u toj današnjoj stvarnosti mnogi su jedva dočekali poznatoga astrofizičara Stephena Hawkinga koji veli da za stvaranje svijeta nije potreban Bog, nego bi navodno gravitacijska sila bila uzrok samopostavljanja svijeta iz ničega. Kako onda to ništa na neki čudnovat način uključuje gravitaciju i ostale osnovne zakone fizike.? – pita isusovac Robert Spitzer. Odakle onda gravitacijska sila, ako nema ničega. A ako su već Grci svijet nazivali kozmos, a to znači red, očito je tu neki redatelj. Ako pak i danas ljudi u svemu stvorenome otkrivaju zakonitosti i smislenost, što bi se moglo reći i um, Logos, ne bi li ipak bilo logičnije pretpostaviti da je prije zakonitosti ipak tu neki um koji osmišljava sve ono što mi s mukom, ali opet sukladno s razumom razotkrivamo. Tako ni materija nije nesmislena, nego je podvrgnuta smislenom shvaćanju, a to znači da ona samom sobom donosi istinu i shvatljivost za naš razum, piše Ratzinger u Uvodu u kršćanstvo. Stoga priroda očituje zakone, pa i zakon gravitacije, pa samim time pretpostavlja Zakonodavca, jer slučajem se doista ne može ništa protumačiti. Priroda dakle očituje razumnost koja upućuje na stvaralački Um, na Logos, koji stvara ono što je i našem umu shvatljivo, pa se i znanstveni um na tome temelji. Ako je materija shvatljiva, proizašla je kao smisao iz nečijeg uma pa je možemo nazvati objektivizirana misao. Stoga i ne može biti nešto posljednje, nego nešto što je najprije u misli. Kao što umjetnička slika upućuje na njezina autora, tako i priroda upućuje na svojega Stvoritelja, koji je različit od svijeta, a mi ga nazivamo Bogom. Stoga i većina znanstvenika i jest vjernička kao što lijepo veli Pasteur: malo znanosti udaljuje od Boga, a mnogo znanosti vodi k Njemu.