Uz liturgijska čitanja 33. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk
U poruci današnjeg Evanđelja Isus više ne nastupa kao čudotvorac, protivnik farizeja,
prijatelj malenih i ugroženih; ne objavljuje Radosnu vijest o nastupu Božjeg kraljevstva
na zemlji; Isus danas nastupa kao prorok u najstrašnijem i najneugodnijem smislu riječi.
Razgrće zastor ispred lica budućnosti, neumoljivo razbija svaku iluziju o sudbini
zemlje, o sudbini čovjeka i svega što je čovjek stvorio. Učenici gledaju s jednog
brežuljka sveti grad i dive se osobito veličanstvenoj zgradi hrama. Za njih, kao i
za sve vjerne Židove hram je nešto božanstvenoga. Uvjereni su bili da je sagrađen
za vječnost. Isus, međutim, naviješta: Uskoro od njega neće ostati ni kamen na kamenu!
Četrdesetak godina kasnije to se uistinu doslovce ispunilo. Rimljani su dugo opsjedali
Jeruzalem. Branitelji su na koncu tjednima skapavali od gladi i žeđi te već počeli
proždirati jedni druge. Kada su Rimljani konačno provalili, u svome bijesu sravnili
su sa zemljom sve. Hram je bio prvi na udaru. Isus u duhu gleda razoreni Jeruzalem,
gleda ratove, ustanke, narode koji se dižu jedan protiv drugoga, potrese, glad, događaje
koji u ljudima bude grozu i strah. Gleda kako vjernici u tim danima prolaze najgore.
Svi ih mrze i optužuju, vode pred suce i upravitelje. Izdaju ih njihovi najbliži,
susjedi i znanci ih proganjaju, moćnici ih osuđuju na tamnicu i smrt. Nedugo nakon
Isusova Uzašašća takva su vremena nadošla na Crkvu. A onda su se ponovila još mnogo
puta tijekom povijesti. Današnja evanđeoska poruka, mogli bismo reći, upozorava upravo
na taj surovi tijek povijesti Crkve. Nije prošlo mnogo vremena od onih dana kada smo
se i sami nagledali mnoštva zastrašujućih znakova i na nebu i na zemlji: svijet u
kaosu, narod se digao protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva... projektili
i bombarderi u zraku, na zemlji razoreni gradovi i sela, mrtva tjelesa na ulicama...
rane koje krvare, osjećaj nemoći, nezadovoljstvo, depresija, sveopći pesimizam. No,
usprkos tome što se poruka Evanđelja podudara s našim najcrnjim iskustvima, valja
znati da Isus nije nikada prorok nesreće i propasti, nego nositelj spasenja. Isus
nije pesimist, rušitelj života, čovjekov neprijatelj. Ni ozbiljne riječi današnjeg
Evanđelja ne upravlja nam On zato da nas ustraši, nego da nas povede k spasenju. Bog
sa svijetom i s nama ljudima ima samo jedan plan: privući nas k sebi, dovesti nas
u svoj dom. Bog je svuda na djelu. Ali uz njega ovdje na zemlji na djelu su i
sile Zloga koji ide za tim da uništi čovjeka, njegov svijet i njegovo djelo. Dok Zli
djeluje Bog izgleda nemoćno, kao da je skriven, kao da šuti. No, Isus danas obećava,
prije ili kasnije Bog će izići iz svoje šutnje. Prije ili kasnije, htjeli to ljudi
ili ne htjeli, Bog će doći. Stravični znakovi samo su predznaci njegova nastupa i
njegova spasenja.