'Verbum Domini' naslov je post-sinodske pobudnice Benedikta XVI.

Ponovno otkrivanje središnjeg položaja Božje Riječi u osobnom životu i u životu Crkve, te hitna potreba i ljepota njezina naviještanja za spas čovječanstva, kao uvjereni i vjerodostojni svjedoci Uskrsloga – to je, ukratko, poruka pape Benedikta XVI. iz apostolske pobudnice „Verbum Domini“, koja sadrži razmišljanja i prijedloge proizišle na Biskupskoj sinodi održanoj u Vatikanu u listopadu 2008. godine, na temu „Riječ Božja u životu i poslanju Crkve“.
Dokument, koji ima gotovo 200 stranica, i koji je 11. studenog predstavljen u Tiskovnom uredu Svete Stolice, snažan je apel koji Papa upućuje pastirima, članovima posvećenoga života, i laicima, da budu što bliskiji sa Svetim pismom, ne zaboravljajući da se u temelju istinske i žive kršćanske duhovnosti nalazi Riječ Božja, naviještena, primljena, slavljena i razmatrana u Crkvi. U svijetu koji Boga često osjeća suvišnim i stranim, najveći je prioritet omogućiti današnjem čovjeku pristup Bogu – napominje Sveti Otac te ističe da Bog govori i intervenira u povijesti u korist čovjeka. U naše se doba, nažalost, posebice na Zapadu, proširila misao o tomu da je Bog stran čovjekovu životu i njegovim problemima, te da, štoviše, njegova nazočnost može biti prijetnja ljudskoj samostalnosti. A zapravo, samo Bog odgovara na žeđu koja se nalazi u srcu svakog čovjeka – ističe Papa.
Podsjećajući pak na veliki poticaj koji je Drugi vatikanski sabor dao u ponovnom otkrivanju Riječi Božje u životu Crkve, Sveti je Otac istaknuo da je kršćanstvo religija Riječi Božje, i to ne neke napisane i nijeme riječi, nego Riječi utjelovljene i žive. U tom kontekstu – prema Papinim riječima – vjernicima valja pomoći razlikovati Riječ Božju od privatnih objava, čija uloga nije 'upotpuniti' konačnu Kristovu Objavu, nego pomoći živjeti ju potpunije u određenom povijesnom razdoblju.
Sveti Otac potom analizira sadašnje stanje biblijskih studija, te upozorava na veliku opasnost od dualizma između egzegeze i teologije, te izražava nadu u jedinstvo tih dviju razina tumačenja, koje u konačnici pretpostavlja sklad između vjere i razuma. Napominjući da se korijen kršćanstva nalazi u Starom zavjetu, i da se ono uvijek hrani tim korijenom, Papa je istaknuo da otuda proizlazi posebna veza između kršćana i Židova, koju ne bi trebalo nikada zaboraviti. Želim još jednom napomenuti koliko je za Crkvu dragocjen dijalog sa Židovima – napisao je Sveti Otac u dokumentu u kojemu se, između ostaloga, ističe i važnost biblijskih studija u ekumenskom dijalogu.
Što se pak tiče odnosa između Riječi Božje i liturgije, u dokumentu se ističe da čitači trebaju biti doista prikladni i pripremljeni, te da valja poboljšati kvalitetu propovijedi. Osim toga, ističe se važnost tišine na slavljima, i to u vrijeme koje ne pomaže sabranosti, te se ponekad stječe dojam da se ljudi boje odvojiti se od sredstava za masovno priopćivanje, i preporučuje se posebna pozornost prema slijepim i gluhim osobama. Potrebno je također ojačati biblijski pastoral koji će odgovoriti i na pojavu širenja sektâ, te se izražava želja da svaka kuća ima svoju Bibliju.
U dokumentu se, nadalje, poziva na oživljavanje misionarske svijesti u Crkvi, u svijesti da je ono što je objavljeno u Kristu stvarno spas svih naroda, te se ističe da je poslanje naviještanja Riječi Božje zadaća svih krštenika. Potreban je izričit navještaj: Crkva treba, snagom Duha, ići prema svima te proročki i dalje štititi pravo i slobodu ljudi na slušanje Riječi Božje, tražeći najdjelotvornija sredstva za njezino propovijedanje, pa i po cijenu progona – istaknuo je Sveti Otac te, ganut, uputio svoje misli svima koji su progonjeni zbog Krista.
Papa je Benedikt XVI. podsjetio također da slušanje Riječi vodi do snažnog zalaganja da se svijet učini pravednijim, te napomenuo da nije izravna zadaća Crkve stvarati pravednije društvo, iako joj pripada pravo i dužnost intervenirati o etičkim i moralnim pitanjima koja se odnose na dobro pojedinaca i naroda. Ponajviše je, naime, zadaća vjernika laika izravno intervenirati u društvenom i političkom djelovanju – napominje Papa te ponovno ističe da religija ne može nikada opravdati nesnošljivost i ratove. Nije dopustivo rabiti nasilje u Božje ime! – istaknuo je Sveti Otac koji se potom osvrće i na pitanje naviještanja mladima, seliocima, onima koji trpe i siromašnima, te izražava povezanost između slušanja Riječi i očuvanja Stvorenog.
U dokumentu se također upućuje poziv na novi susret između Biblije i kulturâ, te se izražava nada u promicanje upoznavanja Biblije u školama i sveučilištima, nadvladavajući – kako stoji u tekstu - stare i nove predrasude. Potiče se i na veće i bolje zalaganje u svijetu medija, te se ističe sve veća uloga interneta koji je novi forum na kojemu Evanđelje treba odjeknuti, ali u svijesti da virtualni svijet neće nikada moći zamijeniti onaj stvarni. Crkva, nadalje, kao važan dio naviještanja Riječi priznaje susret, dijalog i suradnju sa svim ljudima dobre volje, a posebno s pripadnicima drugih vjerskih tradicija. Ističući da Crkva gleda na muslimane 's poštovanjem', Sinoda izražava nadu u razvoj dijaloga utemeljenog na boljem poznavanju vrednota kao što su, primjerice, poštovanje života, neotuđiva prava muškarca i žene, i njihovo jednako dostojanstvo, te prinos religija općem dobru, vodeći računa o razlikovanju između društveno-političkog poretka i onog vjerskog. Papa potom izražava poštovanje Crkve prema starim religijama i duhovnim tradicijama, ali – kako ističe – dijalog ne bi bio plodan kad ne bi obuhvatio priznavanje slobode u ispovijedanju vlastite religije u privatnosti i u javnosti, i slobodu savjesti.