Ne živi čovjek samo o kruhu. Zašto su neki protiv Papina posjeta Lijepoj našoj?

Kad je prošloga tjedna najavljeno da bi Papa u prvoj polovici 2011. godine mogao doći u Hrvatsku, odmah su se javili takozvani skrbnici za sirotinju s pitanjem hoće li molitve nahraniti gladne i hoće li biti novih radnih mjesta. Jasno je da ne će, jer će se i taj Papin pohod morati platiti. Pretpostavljate odmah da je tu Judina konstatacija na trošenje skupocjenoga ulja kojim je Marija Isusu pomazala noge da se to moglo dati siromasima. Sveto pismo odmah dodaje, da je Juda to rekao ne zato što mu je stalo do siromaha, nego zato što je bio tat. Ako pak Papa potiče na molitvu, onda to znači, da nas potiče i na razumno i ljudsko djelovanje i da ne skidamo olako sa sebe odgovornost tamo gdje svojim umom, rukama, marljivošću, spretnošću, ljubavlju možemo učiniti da sebi, ali i drugim ljudima život učinimo smislenijim, ljepšim, bogatijim. Sada bismo mogli lopticu vratiti prigovaračima: Hoće li, naime, vaše pisanje i prigovaranje zbog Papina pohoda Hrvatskoj nahraniti gladne, ili na hokus pokus stvoriti radna mjesta. Svakom je jasno da u zajednici kakva je država svatko ima svoje odgovornosti. Ako nešto zaškripi, onda valja i više pridonijeti. Ako se u nečemu ne uviđa smisao, bismo li se mogli potruditi da ga nađemo. Osim toga, zar baš svoje mišljenje moramo uzdizati na prijestolje nepogrješivosti. Dajte se malo, zberite, ljudi, rekao bi Dudek.