Misa zadušnica za biskupe i kardinale preminule prošle godine

Bog se čovjeku ne objavljuje u kažnjavanju nego u bezgraničnome milosrđu – istaknuo je Sveti Otac na jutrošnjoj misi za pokojne kardinale i biskupe. Kršćanstvo je „odabir polja“, opredjeljivanje za Boga, bez preziranja ljudskih zbilja. Izvor je spoznaje da Bog ne „gospodari nad čovjekom, nego da ga ljubi beskrajnim milosrđem – rekao je sveti Otac u propovijedi na misi zadušnici za kardinale i biskupe koji su preminuli prošle godine.
Komentirajući liturgijska čitanja, posebice svetoga Pavla koji potiče uskrsnule s Kristom da više žude za nebeskim stvarima nego li za zemaljskim, Papa je rekao da je život u Kristu 'izbor područja', radikalno odricanje od svega onoga što, poput pritege, veže čovjeka za zemlju i truje dušu. Traženje nebeskih stvari ne znači da kršćanin mora zanemariti svoje obveze i zemaljske brige, nego znači da se u njima ne smije zagubiti, kao da su one konačne. Upozorenje na nebeske stvarnosti poziva na shvaćanje relativnosti prolaznoga u usporedbi s vrednotama koje ne poznaju vremensku trošnost – pojasnio je Benedikt XVI.
Osvrćući se na kršćansko shvaćanje smrti i otajstva uskrsnuća, na putujuće stanje vjernika, on je – istaknuo je Sveti Otac – kao „stranac prema vječnosti“. Spominjući imena kardinala koji su preminuli prošle godine, rekao je da su bili gorljivi pastiri, a zahvaljujući svojoj „žarkoj želji da se uobliče s Isusom, oni su „mogli kušati“ život vječni koji je Krist obećao. Izričaj 'život vječni' zapravo označava božanski dar čovječanstvu: zajedništvo s Bogom već u ovome svijetu i njegovu puninu u vječnosti. Kristovo je vazmeno otajstvo otvorilo vrata vječnoga života, a vjera je put do toga života – ustvrdio je Benedikt XVI.
Govoreći o ljubavi Božjoj prema čovjeku, Papa je istaknuo kako Isusov govor Nikodemu o veličini Božje ljubavi za svijet spada u „glavne riječi Evanđelja; ljubav Božja je toliko velika da „daje svoga jedinorođenog Sina“. Nalazimo se pred „odlučnim i konačnim činom“, kojim Bog prelazi preko „praga naše krajnje samoće“, odnosno smrti i silazi „u ponor naše krajnje napuštenosti“. To tumačenje posvema briše ideju o dalekom Bogu, nezainteresiranom za čovjekov hod, a objavljuje pravo lice Božje. Bog je iz ljubavi darovao svoga Sina, kako bi bio s nama, da osjećamo njegovu nazočnost, dolazi nam u susret i uvodi nas u svoju ljubav, da nam cijeli život bude prožet tom ljubavlju. Bog ne gospodari, nego neizmjerno ljubi. Ne očituje svoju svemogućnost u kažnjavanju nego u milosrđu i praštanju – istaknuo je Sveti Otac.
Shvatiti sve to znači proniknuti otajstvo spasenja. Isus je došao spasiti a ne osuditi; On svojom žrtvom na križu objavljuje pravo lice Božje ljubavi. A po vjeri u preobilnu ljubav darovanu u Isusu Kristu, znamo da je najslabija snaga ljubavi veća od najveće razorne sile i da može preobraziti svijet, a po toj istoj vjeri mi imamo pouzdanu nadu u život vječni i uskrsnuće tijela – zaključio je Benedikt XVI.