2010-10-31 19:01:16

Spominjanje vjere u Ustavu


Crkva je odvojena od države. Vjera je privatna stvar svakog pojedinca i ne bi se smjela nametati drugima. To je česti refren koji se čuje posebice u prigodi nekih važnih događaja ili problema. Da si ne bismo umislili nešto, posegnuli smo za vrlo pametnim svježim novinskim člankom.
Povodom nekih kritika u njemačkom parlamentu o suvišnosti spominjanja vjere u Ustavu u FAZ-u je izašao čanak bavarskog kršćanskoga socijalista Aleksandra Dobrindta. U članku se najprije ističe kako je ustavom svakomu zajamčena sloboda vjere, a da kršćanstvo (protestantizam i katolicizam) nije državna vjera. No neki bi htjeli vjeru smjestiti u folklorizam. Premda je ustavom država vjerski neutralna, ali prema crkvama se ima odnositi unutar pravnih okvira. To je i znak poštivanja prema većini njemačkih građana. Ono što danas tvori njemačku državu nije postignuto u zrakopraznom prostoru: članovi crkava stoljećima su za cjelokupno društvo i njegovo dobro vrlo zaslužni. Društveno djelovanje crkava posebno je vrijedno po pojedinim vjernicima koji iz svojih vjerskih pobuda stvaraju snažni etičku sastavnicu u obiteljskom životu, u zvanju, u svagdašnjici i u društvu.
Država, piše dalje u članku, nije ušla u pravne odnose s crkvama da bi ih samovoljno ograničila nego iz razumnih interesa: tvorci su ustava bili posve svjesni da kršćanstvo zahtijeva gospodarski razvoj i socijalni sadržaj te ispunjava odgojnu i usmjeravajuću zadaću te za državnu zajednicu može biti samo prednost. Potom članak nastavlja: naša je država svjetonazorski neutralna. Čuvajmo se da pod pokrivačem neutralnosti ne progovori relativizam vrednota. Država ne može svoj vrijednosni temelj prepustiti igri snage. I vrednote ustava dolaze ne od ad hoc nagodbi nego su dio kršćanstvom prožete tradicije.
Kritike s obzirom na vjeru i Crkvu u posljednjem su desetljeću, prešavši sve ograde, zapravo izrazi žučljive vulgarne predrasude. Tko kršćanstvo kao temelj našega društva stavlja u pitanje, previđa milijune načine djelovanja kršćanske etike na pojedine životne situacije, na srca i savjesti ljudi i na njihove socijalne odluke. Na tisuće je načina više našem stanju pridonijelo kršćanstvo nego zaklinjanje na republiku, zaključuje Aleksander Dobrindt u FAZ-u.








All the contents on this site are copyrighted ©.