U katehezi na općoj audijenciji srijedom Papa govorio o svetoj Elizabeti Ugarskoj

Imati vlast znači služiti pravednosti i općemu dobru. Vjera i ljubav prema Bogu i bližnjemu čine brak čvršćim – dvije su pouke koje je papa Benedikt XVI. istaknuo u životu svete Elizabete Ugarske, koja je živjela početkom XIII. stoljeća, a kojoj je Sveti Otac posvetio katehezu na današnjoj općoj audijenciji, održanoj na Trgu svetoga Petra. Zajedno s mužem Ludovikom, Elizabeta je dala svjedočanstvo kršćanskih vrednota i u životu dvora, i u upravljanju kraljevstvom, pokazujući veliku pozornost prema siromašnima.
Položila je krunu, znak kraljevstva, podno Križa na kojemu je razapet Krist, Kralj okrunjen trnjem, i ostala prostrta na tlu u molitvi. Poniznost Elizabete Ugarske, bila je tolika da je izazivala kritike na dvoru. Ispripovijedao je to Sveti Otac, uz bogatstvo pojedinosti, ističući u životu te mlade srednjovjekovne vladarice veliku slobodu savjesti koja joj je nalagala ispovijedati njezina vjerska uvjerenja, iako su bila u suprotnosti s odredbama protokola i njezina položaja. Elizabeta je postala i predmetom potajnih kritika, jer njezin način ponašanja nije odgovarao životu na dvoru. Tako ni ženidbeno slavlje nije bilo raskošno, a dio sredstava namijenjenih za gozbu bio je ustupljen siromašnima. U svojoj dubokoj osjetljivosti Elizabeta je vidjela proturječje između vjere koja se ispovijedala i kršćanske prakse. Nije podnosila kompromise – istaknuo je Sveti Otac.
Kako se ponašala pred Bogom, jednako se tako ponašala prema podređenima – rekao je nadalje Papa, te citirao riječi iz jednoga spisa četiriju sluškinja, koje nam još govore o Elizabeti. „Nije jela hranu ako nije bila sigurna da potječe od vlasništva i zakonitih dobara njezina supruga. Dok se uzdržavala od nezakonito stečenih dobara, zalagala se i za nadoknadu štete onima nad kojima je počinjeno nasilje“ – pišu sluškinje. Bila je pravi primjer za sve one koji obavljaju odgovorne zadaće: vršenje vlasti, na svim razinama, ima biti življeno kao služenje pravednosti i ljubavi, u stalnome traženju općega dobra – dodao je Sveti Otac.
Kao što je očevidno, uz ženu koja je ustrajno činila djela milosrđa, koja je osobno nosila hranu siromašnima, provjeravala doličnost njihove odjeće, u savršenome je skladu stajao njezin muž. Onima koju su ga kritizirali zbog ženina ponašanja, kralj je Ludovik odgovarao: „Sve dok ne proda dvorac, ja sam zadovoljan!“. Elizabeta je pomagala suprugu uzdići svoje ljudske osobine na nadnaravnu razinu, a on je, zauzvrat, štitio suprugu u njezinoj velikodušnosti prema siromašnima i u njezinu vjerskom životu. Sve više zadivljen velikom vjerom svoje supruge, Ludovik joj je, osvrćući se na njezinu pozornost prema siromašnima, rekao: 'Draga Elizabeto, Krist je taj kojega si oprala, nahranila i za kojega si se pobrinula'. To je jasno svjedočanstvo – istaknuo je Sveti Otac – kako vjera i ljubav prema Bogu i bližnjemu jačaju obiteljski život, a bračno jedinstvo čine još dubljim.
Kada je, nešto prije nego što se pridružio križarskome pohodu, 1227. godine, suprug preminuo, mlada je kraljica klonula, ali se, ojačana vjerom, uz molitvu oporavila. Međutim, pogodila ju je još jedna teška kušnja, kada joj je rođak uzurpirao vlast, te ju s troje djece izbacio iz dvorca, primoravši ju tako tražiti mjesto gdje će se skloniti. Međutim, - nastavio je Sveti Otac – Elizabeta nije klonula duhom, radila je gdje su je primili, pomagala je bolesnima, prela je i šivala. Stvari su se popravile te Elizabeta daje još jedan dokaz svoje velikodušnosti, gradeći bolnicu i potpuno se posvećujući bolesnima – napomenuo je Sveti Otac te na kraju istaknuo da u liku svete Elizabete vidimo kako vjera i prijateljstvo s Kristom daju smisao pravednosti, jednakosti svih ljudi, i prava drugih, te potiču ljubav i milosrđe. Iz toga se milosrđa rađa i nada, sigurnost da nas Krist voli, da nas Kristova ljubav čeka, i čini nas sposobnima nasljedovati Krista i vidjeti Ga u drugima.
Na današnjoj je audijenciji bila nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Sveti Otac pozdravio ovim riječima:
„Srdačan pozdrav upućujem hrvatskim hodočasnicima pristiglima iz Šibenika i Makarske, kao i vjernike Hrvatske katoličke misije iz Ludwigshafena.
Osnaženi u vjeri na grobovima apostola, svjedočite Božju ljubav u vašem narodu svojim životom, ustrajnom molitvom te marljivim i poštenim radom. Hvaljen Isus i Marija!“