Katehezu na općoj audijenciji Sveti Otac posvetio blaženoj Anđeli iz Foligna

Kratkom molitvom na općoj audijenciji održanoj 13. listopada na Trgu svetoga Petra, papa Benedikt XVI. Kristovoj je dobroti povjerio spas čileanskih rudara, koji konačno, nakon 69 dana provedenih pod zemljom, u ovim trenutcima izlaze na svjetlo. Katehezu je Sveti Otac posvetio mističarki iz XIII. stoljeća, blaženoj Anđeli iz Foligna.
Dobrostojeća i u početku prilično svjetovnoga života, Anđela se udala mlada, imala više djece te – kako je rekao Sveti Otac – površnošću kojom je bila odgajana dopuštala si je omalovažavati pokajnike, one koji su u to doba, da bi slijedili Krista, prodavali svoja dobra i stavljali se u službu Crkve u siromaštvu i pokori. Međutim, život postaje teži, Anđela počinje razmišljati, i 1285. godine dolazi do preokreta: buduća blaženica zaziva svetoga Franju koji joj se pojavio u viđenju, te odluči ispovjediti se. Tako započinje njezin polagani, ali bogati duhovni hod – napomenuo je Papa.
Anđelina je askeza zapravo teška. U početku ona nema osjećaj da ju Bog voli, – objasnio je Sveti Otac – nego više osjeća sramotu koju prati jaka svijest o vlastitome grijehu i strah od kazne. Ta bojazan od pakla odgovara vjeri koju je Anđela imala u trenutku svojega obraćenja; bila je to vjera još uvijek siromašna milosrđem, odnosno Božjom ljubavlju (…) Anđela osjeća da bi trebala Bogu nešto dati kako bi popravila svoje grijehe, ali polako shvaća da Mu nema ništa dati, štoviše, da je pred Njim neznačajna. Iako se dobro ispovjedila, Anđela se u duši još uvijek bori. Pred njom je još jedan korak do vrhunca duhovne zrelosti u kojoj će – prema Papinim riječima – Božji oprost u njezinoj duši biti besplatan dar Očeve ljubavi. Taj korak jest shvaćanje krajnje Isusove žrtve.
To je najviši čin ljubavi koji svijet danas zanemaruje, banalizira i želi zaboraviti. Iz te su činjenice proizišle spontane misli kojima je Sveti Otac završio katehezu. Danas smo svi u opasnosti živjeti kao da Bog ne postoji; čini se tako daleko od današnjega života. Ali, Bog ima tisuću načina, za svakoga njegov, da bude prisutan u duši, da pokaže da postoji, da me poznaje i voli. Blažena nas Anđela želi učiniti pozornima na te znakove kojima nam Gospodin dodiruje dušu, i na Božju prisutnost, da tako upoznamo put s Bogom i prema Bogu, u zajedništvu s raspetim Kristom – rekao je na kraju Sveti Otac.
Među pozdravima na raznim jezicima, valja istaknuti onaj na mađarskome, u kojemu se Papa spomenuo stanovnika mjesta Kolontár, koje je 4. listopada pogodila strašna ekološka katastrofa. Tradicionalni pozdrav upućen mladima, bolesnima i mladencima, bio je u znaku Gospe Fatimske, jer se 13. listopada spominjemo posljednjega ukazanja, 1917. godine.
Više skupina hrvatskih hodočasnika Sveti je Otac pozdravio ovim riječima:
„Od srca pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način svećenike i vjernike riječke nadbiskupije predvođene njihovim nadbiskupom monsinjorom Ivanom Devčićem, kao i vjernike iz župe Gospe Fatimske iz Splita te Zbor Kraljica Jelena iz Solina.
Dragi prijatelji, Crkva polaže veliku nadu u vas, vaše obitelji i župne zajednice kako biste neprestano u vašoj domovini gradili ljubav i pomirenje. Ojačani u vjeri, molite zagovor Blažene Djevice Marije da ustrajete. Hvaljen Isus i Marija!“
Ovu smo prigodu iskoristili za kratki razgovor s nadbiskupom Devčićem:
msgr. Devčić:
Čuli smo, Sveti je Otac hrvatskim hodočasnicima rekao da Crkva polaže veliku nadu u njihove obitelji, znači obitelji valja posvetiti veću pozornost?
msgr. Devčić:
Na Svetoj Misi na početku posebne Sinode za Bliski istok, Papa je rekao da je snaga Crkve postojana vjera.
msgr. Devčić:
A evo i dojmova velečasnog Josipa Tomića, s kojim je došla velika skupina mladih:
vlč. Tomić:
Kako je u vašoj nadbiskupiji proslavljena Svećenička godina?
vlč. Tomić:
Koliko je važno pronositi radost Evanđelja u svijetu?
vlč. Tomić: