O Sinodi iz tiska

Sinoda za Bliski Istok izričito je crkveni događaj. A ipak se očekuju plodovi i na međunarodnom polju. Stjecište mnogih crkvenih denominacija, naroda i vjera kojima su mnoga zajednička mjesta sveta imalo bi doista biti po mjeri svakoga čovjeka kojoj god vjeri pripadao da bi, pošto se nađe zajednički jezik i nazivnik, svi mogli ne samo poraditi, nego i stalno raditi na miru i živjeti u skladu. Tako Crkva, usredotočujući se na jedno područje zemaljske kugle, usmjerava i poglede svega svijeta na taj prostor ne bi li se stvarno i ozbiljno poradilo na trajnom miru, suživotu i poštovanju. To je izravni odgovor upravo onima koji misle da je Crkvi mjesto samo u crkvi, jer Crkvi je, s odozgora danim joj svjetlom i istinom, mjesto upravo u svijetu pa se ona stoga i ne umara propovijedajući svu istinu o Bogu i čovjeku, htio to tko u svojoj umišljenosti i ne priznati.
Sukladno s tim razmišljaju i izraelski veleposlanik pri Svetoj Stolici pa se i on nada će ta sinoda pomoći crkvenom približavanju hebraizmu. Al-Sammak, savjetnik libanonskog velikog muftije, sunit, a nije prvi put na sinodi jer bio već i na onoj o Libanonu, veli su kršćani nastavali ovo područje prije muslimana, pa je i nužna njihova nazočnost. No upravo po njima i ja sebe jasnije definiram kao Arapin. Glede vjerske slobode, Al Sammak kaže da bi to imao biti općenito načelo za sve države, a glede izbora vjere, nitko, kako veli Kur'an ne smije suditi drugoga niti ga prisiljavati na vjeru. A od muslimanskog ekstremizma ne trpe samo kršćani, nego i muslimani.