Vjeronauk u školama

U nas se osobito početkom školske godine raspravlja mnogo o vjeronauku i školi te nerijetko dođe do nesporazuma. Oni koji ne vjeruju niti žele da im djeca pohađaju vjeronauk kao da se osjećaju ugroženima. Oni pak koji nemaju djece, dobiva se dojam, gotovo se žustro bore da djeca ne dođu pod utjecaj Crkve, časnih sestara ili svećenika. To očito proizlazi iz nekih ideoloških predrasuda ili neznanja. Kao da će djeca duhovno zakržljati i izgubiti ponešto modernosti. Ali Crkva ne živi izvan vremena i prostora i već su se svi mogli uvjeriti u to kako se baš ovome, današnjem često izgubljenom čovjeku pa i mladima žele približiti otkrivajući Božja bogatstva koja su nam dana u baštinu i za koja valja samo osloboditi srce i dušu. Stoga je dobro prisjetiti se primjedbe jednoga doktora u dopisu njemačkim poznatim novinama FAZ-u. Taj doktor jednostavno piše: Školski vjeronauk mogao bi biti škodljiv samo u slučaju prozelitizma, ali nikako kad poučava o razumnom objašnjenju, o smislu života i svijeta. Napokon i sam Isus ponuda je svima i nikoga ni na što ne prisiljava.