Uz liturgijska čitanja 26. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk

Prispodoba o siromašnom Lazaru i bogatom gavanu, uz onu o izgubljenom sinu, jest možda najpoznatija prispodoba Lukina Evanđelja. Njezina glavna poruka jest slijedeća: Bogatstvo nije znak Božje naklonosti, niti je siromaštvo znak odbačenosti od Boga. Prije će biti obratno.
Podsjetimo se na neke slike iz prispodobe: Na jednoj strani je svaki mogući luksuz, obilje, bahatost, bezobzirnost; na drugoj strani krajnje siromaštvo, bijeda, bolest, odbačenost. Lazarovo stanje bilo je tako bijedno da mu se smilovao čak i pas te mu lizao čireve, ali bogataš nije imao smilovanja. Gospodin nas uvjerava: Stanje slično ovome u kojemu se nalazi Lazar, a koje u životu susrećemo često, jest privremeno. Sve će se uskoro promijeniti, i to u potpunosti. Ova promjena oslikana je u drugom prizoru: tu Lazara gledamo blažena u krilu Abrahamovu, a bogataša u teškim mukama pakla. Onaj koji je na zemlji uživao, sada trpi; a onaj koji je na zemlji trpio, sada uživa.
Postojalo je i postoji uvjerenje, čak i kod najpobožnijih farizeja i najboljih kršćanskih vjernika, da Božje zapovijedi trebamo obdržavati u prvom redu zato da nam Bog na zemlji udijeli blagostanje i blagoslov. Stari Židov je vjerovao da dobrima na ovoj zemlji treba biti dobro, a zlima loše. Današnji dobar kršćanski vjernik moli uglavnom zato da njemu i njegovim milim i dragima bude dobro na ovoj zemlji. Ako krene loše, uvjeren je da Bog ima nešto protiv njega, ili čak da ni Bog nije pravedan. Stari Židov je odbacio Isusa zato što je živio skromno i siromašno i što je od njega tražio skromnost i siromaštvo. I mi danas odbacujemo Isusa kada se predstavi sa svojim radikalnim zahtjevima. I stari Židov i današnji kršćanski vjernik potpuno se slažu u jednome: Njih zapravo ne zanima onaj drugi život, nego ovaj kojega provode na zemlji.
Priča o siromašnom Lazaru i bogatom gavanu aktualna je bila u Isusovo vrijeme, i aktualna je danas. Danas, više nego ikada, vrlo smo skloni vrednovati ljude prema onome što imaju. U našim očima vrijedan je u prvom redu onaj koji dobro zarađuje, koji ima dobar stan, dobar auto, visoki položaj u društvu; a siromah je siromah, ne vrijedi ništa. Bog ne sudi tako. Drama života, slično nogometnoj utakmici, odvija se u dva čina. Utakmica se ne dobiva u prvom poluvremenu nego u drugom. Prvo poluvrijeme ima svoj smisao jedino u tome da stvori dobre pretpostavke za drugo... Drugi čin drame našega života započinje onda kada se podigne zastor ispred onostranosti. Tamo ćemo vidjeti sasvim drugi poredak stvari. Božja mjerila drukčija su od ljudskih. Posljednji će tamo biti prvi, a prvi posljednji; moćnici će postati nemoćni, a nemoćni moćni; silnike će Gospodin zbaciti s prijestolja, a uzvisiti neznatne; siti će gladovati, a gladne će Bog nasititi dobrima. Isus Krist je došao iz drugog svijeta i drugog poretka. U svom Evanđelju On neprestano govori o tom drugom svijetu i drugom poretku, poretku koji će na koncu biti jedini.