Papina poruka u Velikoj Britaniji na tragu kardinala Newmana

Sveti se Otac jučer, 22. rujna, na općoj audijenciji spomenuo najvažnijih trenutaka svojega putovanja u Ujedinjeno Kraljevstvo, te istaknuo poruku koju je htio uputiti tragom kardinala Newmana, odnosno da put savjesti nije zatvaranje u vlastito 'ja', nego je on otvaranje, obraćenje Kristu i, slijedom toga, ljubav prema bližnjemu. Od intimnosti s Kristom do samilosti prema drugome – Papa je na tom putovanju ocrtao put kršćanske vjere: sve polazi od Božje ljubavi prema nama. On nas prvi ljubi i za nas želi najbolje, odnosno da budemo sveti, a to znači da prihvatimo Njegovu ljubav postižući tako beskonačnu sreću.
Svetost je čovječji odgovor Bogu – kaže Sveti Otac – ona je snažna želja ljudskoga srca da uđe u intimno zajedništvo s Božjim Srcem koje nas potiče svakodnevno vršiti Božju volju. Stvoreni smo kako bismo ljubili upravo stoga što smo stvoreni na Njegovu sliku i priliku. Ali, teško je voljeti, jer postoji samoljublje, oholost, žeđ za moći. Prava je ljubav, međutim, - kako ističe Papa – plod svakodnevne odluke. Svakoga bismo dana trebali odlučiti da ćemo voljeti, a za to nam treba pomoć koja dolazi od Krista, iz molitve, iz mudrosti koja se nalazi u Njegovoj Riječi, i iz milosti koju On izlijeva na nas u sakramentima svoje Crkve. Sve to – prema Papinim riječima – zahtijeva stegu: potrebno je svakoga dana pronaći trenutke za tišinu, a to često znači čekati da Gospodin govori.
Bez života molitve – napominje nadalje Sveti Otac - postajemo jednostavno još jedan zvučan cimbal, u svijetu koji je pun sve veće buke i meteža, te lažnih putova koji vode samo do velike boli srca i obmane. Kada vjera nije samo intelektualni čin, nego postaje duhovna dinamika koja prodire sve do najdubljih dijelova našega bića, to znači da se naš život počinje mijenjati. Jedna od posljedica prijateljstva s Bogom jest širenje obzora – objašnjava Papa – Duboki odnos s Bogom postaje duboki odnos s drugima; počinje se osjećati samilost prema onima koji su u nevolji, i želi im se pomoći. Želi se ići u susret siromašnome i gladnome, utješiti onoga koji trpi, biti dobri i velikodušni. Kada nam te stvari počinju biti na srcu – ističe Sveti Otac – započeo je hod putom svetosti.
Ali, potrebno je prestati služiti dvojici gospodara, potrebno je imati hrabrosti kako bismo postavili svoje nade samo u Boga, svjesni da samo On može zadovoljiti najdublje potrebe našega srca, onu žeđ i čežnju za beskonačnim koje je On sâm stavio u nas. Kao put istinske radosti Sveti Otac ističe put jednostavnosti; činiti svakoga dana jednostavne stvari, u svjetlu vjere, jer jednostavne stvari pokazuju našu ljubav prema Onome koji nas je prvi ljubio, i koje sjedinjuju ljude u zajednicu vjere, ljubavi i služenja.
Veliki je odjek u svijetu ostavilo to Papino putovanje, a u Crkvi u Ujedinjenome Kraljevstvu ne stišava se zanos. U dvije odvojene poruke, biskupi Engleske i Velsa, te škotski biskupi, izrazili su zahvalnost narodu, Vladi i kraljici za doček koji su pružili Svetome Ocu, kao i svima koji su sudjelovali u organizaciji, odvijanju i medijskome praćenju putovanja. Škotski se biskupi posebno obraćaju članovima drugih Crkvi i denominacija, koje su se sjedinile s njima u dočeku Svetoga Oca. Jednoglasna je zahvalnost biskupâ Svetome Ocu koji je – kako ističu– dao novu nadu katoličkoj zajednici te zemlje. Mnogo se toga dobiva razmišljajući o tom pohodu, – ističu engleski biskupi - i to ne samo za katolike, nego za cijelo naše društvo.