Newman, teolog savjesti

Među najvažnijim događajima Papina putovanja u Ujedinjeno Kraljevstvo nesumnjivo je beatifikacija kardinala Newmana. Papa je u više navrata govorio o teologu Newmanu, od ranih ga je dana smatrao uzorom, naročito je isticao njegovu teologiju savjesti.
Newman istodobno dotiče srce i osvjetljava naše promišljanje – kazao je Joseph Ratzinger ističući da je već u mladosti volio velikog teologa i engleskoga spisatelja. U knjizi – intervjuu 'Sol zemlje', budući Papa budućega blaženika naziva uzorom, a u knjizi 'Nebo i zemlja' govori o savjesti, srži njegova duhovnog traženja. Newman smatra da je savjest središte svega – piše kardinal Ratzinger - jer je istinita. Njegova se pozornost prema savjesti svrstava u Augustinovu, a nikako u modernu subjektivnu filozofiju, Papa podsjeća kako je Newman, kada je imenovan kardinalom, priznao da je njegov unutarnji život bio borba protiv liberalizma. Po njemu savjest nije samoodređenje subjekta u svijetu bez istine. Naprotiv, opipljiva je i imperativna prisutnost glasa u istini samoga subjekta, Newman je u jednom popisu kreposti istaknuo prednost istine nad dobrotom, odnosno prednost istine nad konsenzusom, nad voljom većine – pojasnio je Benedikt XVI.
Papa je engleskim i velškim biskupa u prigodi njihova posljednjeg posjeta 'ad Limina'također govorio u Newmanu. Kardinal Newman nam je ostavio – istaknuo je Papa – izvrstan primjer objavljene vjernosti slijedeći svjetlo, ma gdje ga vodilo, po znatnu osobnu cijenu. Veliki pisci i glasnici njegova kova i integriteta – kazao je Papa – potrebni su u današnjoj Crkvi, a nadam se da će pobožnost prema njemu potaknuti mnoge da idu njegovim stopama. S pravom je – primijetio je Papa –velika pozornost posvećena njegovoj akademskoj djelatnosti, ali je važno istaknuti kako se on prije svega osjećao svećenikom. Kardinal Ratzinger je također govorio o kardinalu Newmanu na skupu organiziranom prigodom njegove 100. obljetnice preminuća, 1990 godine. Tada je rekao kako je Newman tumačio „ljudsko postojanje polazeći od savjesti, odnosno odnosom između Boga i duše.
Bilo je jasno za engleskog teologa da ta subjektivnost ne vodi u individualizam, a pozivanje na savjest ne označava neko ustupanje proizvoljnosti. Upravo jer je bio savjestan čovjek – ustvrdio je Papa – postao je obraćenik; njegova ga savjest dovela do drvenih veza i sigurnosti unutar svijeta za njega teškog i neuobičajenog katoličanstva. Budući je papa istaknuo sličnost između Augustina i Newmana, naročito sličnost njihova obraćenja. Taj hod traje cijeli život. Vjera je uvijek razvoj, ono je dozrijevanje duše prema Istini i u Istini– zaključio je tada kardinal Ratzinger.