Fra Leopold da Alpandeire proglašen blaženim

Tijekom euharistijskoga slavlja koje je u nedjelju, 12. rujna, u Granadi, u Španjolskoj, predvodio nadbiskup Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, blaženim je proglašen fra Leopoldo da Alpandeire Márquez Sánchez iz Reda Manje braće kapucina. Rođen u seljačkoj obitelji, osim zemlje, odmalena je gajio i krepost odricanja od materijalnih dobara, a nakon što je obukao redovničko odijelo, njegova je dužnost dugo bila raspodjela milostinje. Preminuo je 1956. godine u 93. godini života.
Ljubav, poniznost i marijanska pobožnost, obilježja su njegove svetosti – istaknuo je nadbiskup Amato govoreći o novome blaženiku. Svi svjedoci potvrđuju da je fra Leopoldo imao zlatno srce. Kao redovnik koji je skupljao milostinju, primao je od dobrih ljudi materijalnu milostinju, dajući zauzvrat milost svoje dobrote, spokoja, i savjeta. Tu je njegovu veliku ljubav pratila izvanredna poniznost, koja mu je dopuštala opominjati bližnje, ponajviše psovače – napomenuo je nadbiskup.
Dodir s ljudima, koji je imao zahvaljujući dužnosti skupljanja milostinje, bio je sredstvo za postizanje svetosti: onome tko mu je dao milostinju, on je darovao molitvu tri Zdravo Marije; bio je to njegov način dijeljenja božanske dobrote, njegove milostinje ljubavi. Tri Zdravo Marije bile su njegov 'Veliča'. One su imale poslanje promijeniti vodu boli i žalosti u vino utjehe i radosti – primijetio je nadalje nadbiskup. Na tisuće pitanja i zahtjeva svih vrsta, odgovor fra Leopolda nije imao puno riječi, nego je bio jednostavan i konkretan: dragi brate, draga sestro, izmoli Božanskoj Pastirici, u vjeri, tri Zdravo Marije.
Bio je jednostavan čovjek koji je svetost postigao u malim stvarima. Njegovo obraćenje nije bilo zapanjujuće, ono nije kod njega potaknulo radikalne promjene; nije se isticao znanjem, nije nikada napustio samostan kako bi postao misionar u dalekim zemljama, ali možda je upravo zbog toga primjer koji svi osjećaju bliskim i koji svatko može razumjeti. Fra Leopoldo bio je pravednik koji je, zračeći ljubav i poniznost, činio mogućim ljudskiji suživot u Granadi toga doba – istaknuo je nadbiskup te napomenuo da su sveci dodatna vrednota naše civilizacije. Bez svetaca grad je poput neba bez sunca i noć bez zvijezda. Mirisom svoje ljubavi sveci daju kisik atmosferi naše Zemlje – rekao je nadbiskup Amato.