Sad u jednom sad u drugom mediju javljaju se veliki mudrijaši da i kardinalu i uopće
Crkvi ponude svoja rješenja za obnovu. Uvijek je netko drugi, a zapravo crkva ta koja
nekome smeta, pa bih taj novinarov prijedlog kardinalu da se povuče u spilju kao sveti
Jeronim jednostavno ovako preveo, kako god možda i grubo zvučalo: Dajte mi se vi,
gospodine kardinale i ti crkvo, maknite s očiju da vas ne vidim. Nisu li tako postupili
i farizeji i onodobni svećenici s Isusom? To je otprilike sažetak svega naoko uljudnoga
pisanja o temi koju si je novinar u Globusu zadao. Premda on ujedno želi pokazati
da nešto znade, što je i točno, ali da se malo bolje informira, onda ne bi razlikovao
narod od Crkve, jer je Crkva Božji narod u kojemu svatko ima svoju ulogu. I da se
Crkva neprestano obnavlja i posvećuje, svakom je vjerniku jasno, no umišljenici poput
farizeja nemaju se što popravljati nego žele biti savjest drugima, jer se uvijek ti
drugi imaju popravljati. Ovosvjetski veliki svećenici imaju, dakle rješenje. Maknuti
nas, kao i Isusa, ali onda im Uskrsni pobjednik još više zadaje muke u svojim učenicima
i vjernicima. A zapravo je bolje da nas ima, jer kako bi oni mogli pisati o crkvenom
bogatstvu i tako zarađivati kruh. No kad nas ne bi bilo, ni oni ne bi mogli zarađivati,
pa bi bilo još više sirotinje koja od ovakvih niti ne dobije ništa, nego od onih koji
dolaze u crkvu. No evo jednog doživljaja: došao sam u Split davati duhovne vježbe
časnim sestrama. Budući da sam imao upalu uha, sestre su me odmah odvele u bolnicu
i tamo se učinilo ono što se moralo. Liječnik specijalist pitao me što radim i kad
sam kazao da sam došao davati duhovne vježbe časnim sestrama, odmah je dodao: Što
časnim sestrama, idite u Sabor. Na to sam dometnuo: išao bih ja u Sabor ali me nitko
za to ne traži.