Međunarodni se tisak uopće ne bavi Den Haagom ni našim okrivljenicima. Vjerojatno
mu je Gadafi sada zanimljiviji. U domaćem se pak tisku naziru naglasci sukladni s
bojom pojedinih novina i novinara. Neki kao da su uvjereni da tužiteljstvo posjeduje
dokaze za svoje pretpostavke i umišljaje pa će osuda biti sigurna. Drugi pak ističu
tužiteljeve riječi kako je primjerice Gotovina htio uništiti Knin. Moš mislit da Gotovina
ruši Hrvatsku! Drukčije su je razarali i rušili hrvatske gradove poput Vukovara, Škabrnje,
Dubrovnika itd. agresori na Hrvatsku znajući da to nije njihovo. Plitkost ovakvih
optužbi vjerojatno i sami tužitelji uočavaju, pa se možda i namjerno zadržavaju na
besmislicama koje je lako opovrgnuti te tako zapravo olakšavaju posao i obrani i sucima
za oslobađanje tuženih. Vjerojatno imaju pravo oni koji ističu da je Gotovina za tužitelje
zamjenski Tuđman, ali površnost u promatranju njegova lika i djela potvrđena tek pretpostavkama,
a ne dokazima, čini se da je također olakšavajućom i za obranu i za sud. Hrvatski
su biskupi u prigodi Dana domovinske zahvalnosti i Velike Gospe upravo to i isticali
kako nas, prema Kristovim riječima, jedino istina može osloboditi, a prava istina
polako, premda teško, ipak se probija na svjetlo dana uza sve laži koje napokon i
samim lašcima bivaju na propast. Onima pak koji razmišljaju logikom izokrenutih i
nametnutih vrednota poput haškoga tužiteljstva valja postaviti opravdano pitanje:
ako je obrana Domovine bila zločinački pothvat, što je tek onda bila agresija i zauzimanje
trećine tuđe zemlje?