Papa Benedikt XVI. je u nedjelju, 29. kolovoza, u Castel Gandolfu, nakon podnevne
molitve Anđeoskoga pozdravljenja svoju molitvu posvetio čileanskim rudarima koje se
posebnim zahvatima nastoji izvući iz rudnika, nakon urušavanja u kojemu su ostali
zarobljeni na dubini od više desetaka metara. Sveti je Otac molio za pouzdanje u sretan
završetak njihova spašavanja, a potom potaknuo na očuvanje okoliša u svrhu očuvanja
mira u svijetu, pozvavši sve ljude da otkriju vrednotu poniznosti koje je – kako je
rekao – Krist savršeni uzor. Predati novim naraštajima cjeloviti okoliš znači
predati im Zemlju u miru. Zemlju koja ponekad grubo reagira na ljudske zahvate, prouzrokujući
žalost i tragedije. Kao što je slučaj 33 rudara u čileanskoj pokrajini Atacama, koji
su, kao i njihove obitelji, već danima u središtu međunarodne pozornosti zbog posebno
osjetljivih zahvata potrebnih za njihovo spašavanje. Njima je Sveti Otac iz Rima uputio
riječi solidarnosti. Njih i njihove obitelji povjeravam zagovoru svetoga Lovre, jamčeći
svoju duhovnu blizinu i stalnu molitvu, kako bi zadržali mir u nadi pozitivnoga svršetka
radova koji su u tijeku u svrhu njihova spašavanja – napomenuo je Sveti Otac nakon
molitve Anđeoskoga pozdravljenja, kada se osvrnuo i na obilježavanje Dana za očuvanje
Stvorenoga, koji su potaknuli talijanski biskupi, a koje će se održati 1. rujna. Podsjetivši
da je to već uobičajeni događaj, važan i na ekumenskome planu, Papa je istaknuo da
nas on ove godine podsjeća kako ne može biti mira bez očuvanja okoliša. Naša je dužnost
Zemlju predati novim naraštajima u takvome stanju da i oni mogu dostojno živjeti na
njoj i čuvati ju. Neka nam Gospodin pomogne u toj zadaći! – naglasio je Sveti Otac. U
duhovnome razmišljanju prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Sveti se Otac osvrnuo
na Radosnu vijest koju nam donosi Evanđelje, a to je da Kraljevstvo Božje smatra većim
onoga tko je manji. Među brojnim nezaboravnim prikazima kojima je Krist objasnio tu
misao, u jučerašnjim je liturgijskim čitanjima bila prispodoba o svadbenoj gozbi,
i o pozivu na izbor posljednjega mjesta za stolom. Gospodin time ne želi poučiti uljudnome
vladanju, a ni hijerarhiji među raznim autoritetima – primijetio je Papa. On ponajviše
insistira na poniznosti: svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje
bit će uzvišen'. Ta prispodoba, u dubljem značenju, doziva u pamet i položaj čovjeka
u odnosu na Boga. 'Posljednje mjesto' može, naime, predstavljati stanje čovjeka ponižena
grijehom, od kojega ga samo utjelovljenje Jedinorođenoga Sina može osloboditi – naglasio
je Sveti Otac. To je kršćanska pouka o poniznosti koja u Isusu, a ponajviše u raspetome
Isusu, ima uzor besplatnosti. Od njega ćemo se naučiti strpljivosti u kušnjama, krotkosti
u uvredama, poslušnosti Bogu u boli, u iščekivanju da nam Onaj koji nas je pozvao
kaže: 'Prijatelju, pomakni se naviše'; pravo je dobro, naime, biti blizu Njega – istaknuo
je Papa te razmišljanje završio dajući primjer svetoga Luja IX., francuskoga kralja,
čiji se liturgijski spomen slavi iduće srijede. U svojoj „Duhovnoj oporuci sinu“ on
potiče na poniznu hvalu Gospodinu za blagostanje, te da ne dopusti da mu bude gore
zbog slavohlepnosti. Drugi primjer koji je istaknuo Sveti Otac, bio je primjer svetoga
Ivana Krstitelja, najvećega među Kristovim prorocima, koji je – prema Papinim riječima
– znao odreći se samoga sebe kako bi dao prostora Gospodinu, i koji je trpio i umro
za istinu.