Na meetingu u Riminiju prikazan film o blaženom Popieluszku
Na meetingu u Riminuju u srijedu, 25. kolovoza, prikazan je film o poljskome blaženiku
naslovljen „Popieluszko – ne može se ubiti nadu. Dvorana je bila prepuna, nije bilo
mjesta ni za stajanje. Film pripovijeda herojstvo poljskog svećenika oca Jerzya Popieluszka,
sada blaženog, istinskog svjedoka kulture i kršćanske vjere, kojeg su komunisti oteli
i na okrutan način ubili. Na tiskovnoj konferenciji tijekom predstavljanja, redatelj
filma Rafael Wieczynski, ispričao je kako je kao mladić 1984. godine zajedno s drugih
600 tisuća mladih sudjelovao na sprovodu oca Popieluszka. Već se tada pitao bi li
mogao živjeti kao svećenik mučenik. Kada je pao Berlinski zid 1989. godine, Wieczynski
je bio uvjeren da će se sve što se dogodilo s kršćanskom revolucijom koja je porazila
komunizam odraziti na poljsku umjetnost, naročito na filmsku industriju. Tako je,
kada je Ivan Pavao II. pozvao mlade da „uzmu širinu“ odlučio snimiti film o ocu Jerzyju. Sa
ženom je zajedno istraživao, intervjuirao, prikupljao fotografije i video zapise,
želeći shvatiti do koje je mjere otac Popieluszko dao život ne samo za slobodu Poljske
nego i za slobodu svakog čovjeka. Ipak je jedan upit ostao bez odgovora: Zašto se
komunistički režim, premoćan i čvrst, osjetio ugrožen od jednoga svećenika kakav je
bio otac Popieluszko, slaboga zdravlja, skromnih intelektualnih sposobnosti ali jednostavan
i uzoran pastoralni djelatnik? Na to je pitanje pokušala odgovoriti Annalia Guglielmi,
stručnjak za istočne zemlje, autorica brojnih povijesnih radova, suradnica Studijskog
centra za istočnu Europu, koju je Poljska vlada i ministarstvo za kulturu odlikovalo
viteškim križem za njezinu potporu oporbi totalitarizma i njezino širenje neovisne
poljske kulture. U knjizi „Popieluszko – ne može se ubiti nadu“, autorica je pojasnila
kako je komunistički režim, ubijajući Popieluszka, želio prekinuti vjekovnu vezu između
povijesti, kulture i katoličke vjere poljskog naroda. Podsjetila je kako poistovjećivanje
Poljak-Katolik duboko zadire u povijest. Sveti Adalbert, prvi zaštitnik Poljske, bio
je veliki prijatelj i savjetnik Boleslava I. Vrijednog, koji je svoje kraljevstvo
stavio pod Papinu zaštitu, a umro je 977. godine mučeničkom smrću noseći evanđelje
u istočnu Prusiju. Drugi veliki zaštitnik Poljske je sveti Stanislav, krakovski biskup,
koji se usprotivio okrutnim metodama kralja Boleslava II. Hrabrog. Guglielmi tvrdi
da se poljska povijest tijekom stoljeća okitila likovima pastira, propovjednika, odgajatelja
koji su čuvali narodni i vjerski identitet, čak i onda kada je poljski teritorij bio
podijeljen između pravoslavne Rusije, protestantske Prusije i Austrije. Prikazivanjem
svetih misa za domovinu, otac Popieluszko se poistovjećivao s dugom tradicijom obnavljajući
i potičući jedinstvo između naroda, kulture i katoličke vjere. Na svetim misama
za domovinu sudjelovali su umjetnici, pjesnici, glumci, pjevači i glazbenici; oni
su svoje talente stavljali u službu liturgijskih funkcija. Tako je vjerska funkcija
sve više bivala događaj u kojem su se obnavljale vjera, kultura i narodna tradicija.
Povijest i poljska katolička kultura su se tako održavale na životu i odražavale u
narodu. Sve više ljudi je iz cijele Poljske dolazilo u crkvu svetoga Stanislava Kostke
u Varšavi, ne samo slušati propovijedi oca Jerzyja, nego i glazbu Chopina e Pendereckija,
pjesme Norwida i Slowackoga, tradicionalne poljske pjesme i kazališne izvedbe najboljih
poljskih umjetnika – smatra Guglielmi. Vjera i kultura hranile su nadu, a u narodu
su sve više potpirivale želju za slobodom. Jedan stih poljske himne glasi: „Poljska
nije mrtva dok mi živimo“. To su bili razlozi što se komunistički režim osjećao ugroženim
od misa za domovinu, koje je organizirao otac Popieluszko, a u tome se kontekstu –
smatra Guglielmi – otac Popieluszko svrstava u četu poljskih svetaca i mučenika. Poput
Maksimilijana Kolbea, koji je ponudio svoj život da u Auschwitzu spasi jednu židovsku
obitelj, Popieluszko je pokazao kako se dobrom može pobijediti zlo. Poput svih kršćanskih
mučenika, on je krvlju posvjedočio svoju ljubav, a žrtvovao je svoj život za obranu
istine, pravde i mira – ustvrdila je Guglielmi govoreći o ocu Popieluszku.