Spomendan svetoga Bernarda

Crkva 20. kolovoza slavi liturgijski spomen svetoga Bernarda iz Clairvauxa, kojega se smatra posljednjim od crkvenih otaca. Sveti Bernard živio je u XII. stoljeću, i jedan je od najvećih predstavnika monaške teologije. Njegovoj osobi i njegovu nauku papa Benedikt XVI. je posvetio dvije opće audijencije. Podsjetimo na neke Papine misli.
Promicati živo i duboko iskustvo Boga – po mišljenju svetoga Bernarda, teologija treba imati samo taj cilj. Stoga – kako je istaknuo Sveti Otac u katehezi na općoj audijenciji 21. listopada prošle godine – za toga francuskog redovnika teologija treba biti pomoć kako bismo uvijek, i više, i uvijek bolje voljeli Gospodina. Za Bernarda, naime, - pojasnio je Papa – prava spoznaja Boga sastoji se u osobnome, dubokome iskustvu Isusa Krista i njegove ljubavi. A to vrijedi za svakog kršćanina; vjera je prije svega osobni, intimni susret s Isusom; vjera je iskustvo njegove blizine, njegova prijateljstva, njegove ljubavi, i samo se tako može naučiti bolje ga poznavati, ljubiti i sve više nasljedovati. Dao Bog da se to obistini u svakome od nas! – rekao je Sveti Otac.
Sveti je Bernard bio zaljubljen u Isusa i Mariju. Tu bi ljubav – primijetio je Sveti Otac u spomenutoj katehezi – teolozi i danas trebali cijeniti. Ponekad se bitna pitanja o Bogu, o čovjeku i o svijetu nastoji riješiti samo snagom razuma. Sveti Bernard, međutim, čvrsto utemeljen na Bibliji i crkvenim ocima, podsjeća nas da bi bez čvrste vjere u Boga, jačane molitvom i razmatranjem, te dubokim odnosom s Gospodinom, naša razmišljanja o božanskim otajstvima mogla postati uzaludno umovanje, te bi izgubila svoju vjerodostojnost – napomenuo je Sveti Otac dodavši kako bismo i mi trebali priznati da čovjek Boga bolje traži i lakše pronalazi molitvom nego raspravom.
U katehezi na općoj audijenciji održanoj 4. studenog 2009. godine, Sveti je Otac primijetio kako se „teologiji srca“ svetoga Bernarda suprotstavljala „teologija razuma“ čiji je najglasovitiji predstavnik bio Abelard. Njemu i onima koji su zajedno s njime istinu vjere podvrgavali kritičkome propitkivanju razuma, redovnik iz Clairvauxa prigovarao je zbog propitkivanja koje je, po njegovu mišljenju, bilo velika opasnost od intelektualizma, relativizacije istine, i stavljanja u pitanje same istine vjere. Osim toga, Sveti je Otac napomenuo kako valja istaknuti da je među razlozima koji su potaknuli Bernarda da se usprotivi Abelardu bila i briga o zaštiti jednostavnih i poniznih vjernika koje valja obraniti kada bi ih mogla zbuniti ili zavesti previše osobna mišljenja i nesavjesna teološka dokazivanja, koja bi mogla dovesti u opasnost njihovu vjeru.
Pa ipak, teološki spor između Bernarda i Abelarda, završio je njihovim potpunim pomirenjem. Abelard je bio ponizan u priznavanju svojih zabluda, a Bernard je pokazao veliku dobrohotnost - podsjetio je Sveti Otac. Iz toga treba izvući vrlo aktualnu pouku. Kod obojice je prevladalo ono što doista treba biti na srcu kada dođe do nekog teološkog spora, to jest sačuvati vjeru Crkve i učiniti da pobijedi istina u ljubavi. Neka to i danas bude držanje kojim će se vršiti teološka sučeljavanja u Crkvi, imajući uvijek za cilj traženje istine – naglasio je Sveti Otac.