U Nizozemskoj je u porastu eutanazija: 13 po sto slučajeva više u odnosu na 2009.
godinu, objavila su nizozemska obavijesna sredstva, navodeći posljednje godišnje izvješće
povjerenstva za primjenu zakona o potpomognutoj smrti. Izvješće ističe kako devet
liječnika nije poštovalo zakon o eutanaziji, koji nalaže da pacijenti budu informirani
te da samostalno odluče. Povodom toga, kako prenosi nizozemski tisak, nizozemska udruga
za dragovoljnu smrt želi otvoriti kliniku za takozvanu „slatku smrt“. Osvrnuvši
se na objavljene podatke u nizozemskim glasilima, profesor Lucio Romano, predsjednik
udruge Znanost i život, primijetio je kako je riječ o opipljivom svjedočanstvu zastranjivanja
proizišloga iz primjene, s zakonodavnog gledišta, biološke oporuke, odnosno raspolaganja
vlastitim životom i sudjelovanja liječnika u oblicima aktivne eutanazije. Komentirajući
ponašanje devetorice liječnika koji nisu poštovali zakon, zapitao se kako neki pacijent
sasvim prepušten samom sebi, koji nema nikakav odnos s obitelji, bližnjima ni s društvom,
može donijeti odluku, u takvoj situaciji ne može ništa drugo učiniti osim „samostalno“
odlučiti, takvo je stanje sasvim oprečno temeljnome odnosu liječnika i pacijenta –
pojasnio je profesor. Na primjedbu kako je u Nizozemskoj eutanazirano 2 posto od
umrlih u 2009. godine, rekao je kako je taj postotak zastrašujući. Dobro došla sasvim
oprečna odluka nizozemskom modelu koji služi kao uzor potporne civilizacije. Uopće
nije uzor, bolje reći, uzor je u negativnom smislu. Slijedom toga tvrdim da u Italiji
treba nastaviti raspravu o zakonu koji je pohranjen u zastupničkom domu. Dobro došao
zakon koji štiti ne samo zdravlje pacijenta, blizinu, potporu i odgovorno ponašanje,
a koji neće mistificirati eutanaziju. U Italiji treba što prije nastaviti raspravu
o tome zakonu – kazao je profesor. Na upit o tijeku rasprave u talijanskome parlamentu
rekao je kako je Povjerenstvo u zastupničkom domu učinilo pohvalan posao, istaknulo
je neke problematike i nastojalo pronaći rješenje sukladno s ustavnim vrednotama,
odnosno zaštitom života, dostojanstva osobe i samostalnosti pacijenta. Parlament mora
što prije nastaviti rad, raspravu o zakonu; odugovlačenje može značiti zanemarivanje
zakona koji je apsolutno potreban Italiji, ne treba čekati novi slučaj Englaro da
se nastavi i ubrza rasprava o potrebnome zakonu – zaključio je profesor Romano.