Razgovor s patrijarhalnim egzarhom Minassianom o sinodi za Bliski Istok
Zasjedanje posebne biskupske sinode za Bliski Istok, koja će se održati u listopadu
u Vatikanu, bit će prilika da se osvijetli situacije u kojima živi i djeluje Crkva
na Bliskom Istoku. U svojim raznovrsnim životnim situacijama, armenski, grko-pravoslavni
i grko-katolici, to jest sve kršćanske zajednice na tom se području nalaze u raznim
poteškoćama kazao je u razgovoru za naš radio egzarh patrijarh Armenske katoličke
crkve u Jeruzalemu mons. Rafael Minassian. Države na Bliskom Istoku se po njegovom
mišljenju smatraju da su sve odreda demokratske, ali još nisu sasvim riješena pitanja
slobode ispovijesti i vjerske slobode, te se te teme ostavljaju po strani. Posvuda
se nailazi na poteškoće pri ispovijedanju kršćanske vjere upozorio je mons. Minassian
i pojasnio da kršćani na Bliskom Istoku silno trpe zbog iseljavanja, koje se i dalje
nastavlja, a razlog tomu je pomanjkanje vjerske slobode i prava na bogoslužje. Na
takve probleme najviše nailaze malobrojni kršćani u Turskoj, ali također i u drugim
pretežno muslimanskim zemljama. Ne prihvaćaju nas ni u političko-društvenom, kao
ni u vjerskom pogledu kazao je nadalje egzarh patrijarh Minassian. Na novinarsko
pitanje što može sveopćoj Crkvi ponuditi Crkva na Bliskom Istoku odgovorio je da će
listopadsko zasjedanje posebne sinode za Bliski Istok, koje sazvao papa Benedikt XVI.,
sigurno raspravljati o svim važnim temama i ponuditi odgovore na mnoga pitanja. Među
najvažnijim pitanjima mons. Minassian je istaknuo prije svega pitanje kako živjeti
kršćansku vjeru na tom području, te kako zaustaviti političko i društveno zatiranje
i zadržati kršćane na Bliskom Istoku da ostanu živjeti u svojoj domovini. Sinodalni
oci će po patrijarhovom mišljenju pokušati vjernike nagovoriti da se unatoč raznim
socijalnim i političkim poteškoćama ne odlučuju na iseljavanje, nego da ostanu svjedočiti
i živjeti vjeru u svojoj domovini. Minassian je, pozivajući se na Radni dokument za
sinodu za Bliski Istok, istaknuo da je potrebno raspravljati o suradnji kršćana, koji
se iako različiti ipak trebaju držati zajedno i međusobno uvažavati i pomagati.