Uz liturgijska čitanja 16. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk
Mobitel je nešto bez čega je život danas nezamisliv. On je zaista koristan i potreban.
Uz njegovu pomoć uvijek smo u komunikaciji s onim što je aktualno i potrebno, pristupačne
su nam nove ponude, informacije... No, s druge strane, ova mala stvarčica postala
je tako moćna da često nemilosrdno gospodari našim životom. Djeluje kao kotač zamašnjak
ogromnog stroja u koji smo ubačeni, koji lomi naše snage, melje nas i razara. Često
uzdišemo: „Dosta je toga! Hoću malo mira!“ Ali baš u tom trenutku naš mali gospodar
opet zacvrkuće ili zatrubi – i mi se opet spremno ubacujemo u nemilosrdni stroj aktualnih
zbivanja. U stara vremena živjelo se drukčije. Kažu. Bilo je mira i tišine, odmora
i vedrine. No, i onda se poneki dan znao pretvoriti u nervozno utrkivanje s obvezama
i terminima. Takav je za Martu bio onaj dan u Betaniji kad je Isus sa svoga puta prema
Jeruzalemu skrenuo k njoj u goste. Nikako da stigne na sve, a sestra joj mirno sjedi.
Na koncu je Marta izgubila strpljenje. Svi bismo joj dali podršku, ali Isus je kori:
„Marta, Marta... samo je jedno potrebno!“ A u trci sa svojim obvezama to si zaboravila! U
svim vremenima i prostorima se radilo i radit će se. No, postojala su vremena u kojima
su ljudi znali da rad nije cilj nego sredstvo. Cilj se nalazi tamo gdje nam se nudi
Božja blizina. Ljudi našega naraštaja to više ne znaju. Sve što znaju jest: da moraju
biti aktivni... Aktivizam, ukoliko nije ugrađen u pravu ljestvicu vrednota, prekriva
pravo lice stvarnosti, okreće stvari naopako i onemogućava pristup Bogu. Naši zemaljski
zadaci i poslovi mogu postati vrlo posesivni, mogu nas zarobiti i zatvoriti u začarani
krug iz kojega nema izlaza. Užurbana Marta prisutna je u svim vremenima i svim
prostorima. Danas ćemo je lako prepoznati u dvostruko zaposlenoj majci, u ocu koji
nikada nema vremena, u ambicioznim mladim ljudima koji u isto vrijeme studiraju i
rade... Prisutna je također i u onom dijelu mladih (i starijih) koji nervozno žure
iz zabave u zabavu, iz uživanja u uživanje, nikad siti, uvijek pod pritiskom da moraju
dalje i dalje... Svima njima Gospodin danas govori: „Marta, Marta... samo je jedno
potrebno!“ Današnji čovjek u sebi osjeća vakuum, nakaznu prazninu, koja ga žulja,
muči i pred njim samim sramoti. Bijeg u aktivizam često puta jest bijeg od sebe, bijeg
od praznine u sebi, bijeg od tame što prijeti iz budućnosti, bijeg od Boga. A bijeg
od Boga uvijek je besmislen, osobito u našem kršćanskom ambijentu. Bog koji nam se
objavio poznaje dobro tamu i prazninu ljudske duše i ljudske sudbine. U toj tami i
praznini on se rodio i živio, patio i umro. Bog poznaje i tamu budućnosti. Svu ju
je zahvatio i obasjao svojim Uskrsnućem... I mi smo dio svoga naraštaja, i mi smo
razapeti na križ grozničavog ritma suvremenog života. Današnje Evanđelje želi nas
osloboditi toga križa: Ono jedino potrebno jest tu, blizu nas, da nam dolazi u goste.