Iz svijeta

Šest mjeseci nakon katastrofalnog potresa na Haitiju stanje se nimalo nije popravilo. Od najavljenih milijardi pomoći za Haiti za sada nema ništa, pa je pristiglo svega desetak milijuna dolara, od 5,3 milijarde koliko je obećano. Obnova ide sporo, a milijun ljudi je još uvijek bez pravog krova nad glavom. Izvjestitelji navode da Haiti i danas izgleda kao »polje ruševina«. U potresu koji je 12. siječnja pogodio Haiti poginulo je više od 220.000 ljudi, a tada je bez kuća i stanova ostalo 2,1 milijun ljudi. Bilo je i 300.000 ranjenih, a po mnogima su razmjeri nesreće bili nezabilježeni u ljudskoj povijesti. U međuvremenu se međunarodna zajednica zainteresirala da se pomogne Haitiju, jednoj od najsiromašnijih država na svijetu, ali su obećanja do sada ostala neispunjena, a Haićani i dalje žive u bijedi i kaosu.
Ljudi i dalje žive u šatorskim naseljima, a sezona uragana samo će pogoršati uvjete života. Većina onih koji su sve izgubili u potresu hrani se u pučkim kuhinjama, a ne mogu naći posao. Besperspektivnost se osjeća na svakom koraku, a sve je manje onih koji vjeruju da će nova ulaganja dovesti do promjena. Haiti ima i dalje velikih problema i s medicinskim materijalom, a zdravstvene su usluge na izrazito niskom nivou. Posebno su ugrožene žene i djeca, a na to ovih dana upozoravaju djelatnici humanitarnih organizacija koje se brinu za žrtve potresa. Izvješća nisu optimistična i u najvećem se broju slučajeva radi o nabrajanju poteškoća s kojima se ljudi susreću. Problema je mnogo, od toga da se ne otvaraju nova radna mjesta do činjenice da nema sredstava ni za obnovu porušenih zgrada, koje bi omogućile ljudima da se vrate u svoje kuće.
»Frustrirani smo, jer sve traje tako dugo«, rekao je John Holmes voditelj odjela za humanitarnu pomoć Ujedinjenih naroda. Humanitarni djelatnici zamjeraju haićanskoj vladi na nizu prepreka, prije svega administrativnih. Navodno se vode i brojni sporovi oko zemljišta na kojima je bila predviđena izgradnja novih naselja. Sada se sa zebnjom očekuje što će se desiti kada sezona uragana dovede do novih šteta. Haićani kao da su se pomirili s takvim stanjem i malo što i očekuju. O »normalnom« životu nitko i ne sanja i svi su svjesni da im ni budućnost neće biti sklona.
Najtragičnije je da takva sudbina čeka i djecu, koja su i prije potresa imala tešku sudbinu, jer je gotovo 200.000 djece i tada bilo u nekoj vrsti robovskog odnosa. Sada, kada su mnogi ostali bez roditelja, situacija je još gora i dramatičnija. Djeca se koriste i za najteže poslove, a zabilježeni su svi mogući oblici zlostavljanja mlađih od četrnaest godina, a četrdeset posto populacije Haitija su upravo mladi. U pola godine na Haitiju se nije dogodilo gotovo ništa što bi bio signal da će sredstva međunarodne zajednice biti iskorištena na najbolji način. Novaca je i dalje sve manje, a stanje je sve gore.
Sedam političkih zatvorenika oslobođeno je i 12. srpnja uvečer s obiteljima napustilo Kubu dvama letovima za Španjolsku. Njihovo oslobađanje rezultat je iznenađujućeg sporazuma između Rimokatoličke crkve i kubanske vlade postignutog prošloga tjedna, nakon što je štrajk glađu disidenta Guillerma Farinasa gotovo završio tragično. Pedesetdvogodišnji Farinas štrajkao je glađu 135 dana, tražeći oslobađanje 26 oboljelih političkih zatvorenika. Sedmorica oslobođenih prvi su od 52 zatočenika kojima je odobreno napuštanje zemlje. Kubanska vlada složila se osloboditi 52 zatvorenika koji su u zatvoru od 2003. godine u slijedećim mjesecima.
Najmanje dvadesetorica političkih zatvorenika izrazila su želju da se nastane u Španjolskoj. Španjolski dužnosnici izjavili su da njihova sloboda neće biti ograničena te da u svakom trenutku mogu otići iz Španjolske. Azil su im također ponudile Sjedinjene Države i Čile. Elizardo Sanchez, šef kubanske komisije za ljudska prava i nacionalno pomirenje rekao je da su najmanje trojica zatvorenika izrazila želju da ostanu na Kubi.
Sedmorica oslobođenih s obiteljima ukrcani su na dva leta. Oslobođeni zatvorenici koji su napustili Kubu su Lester Gonzalez, Omar Ruiz, Antonio Villarreal, Julio Cesar Galvez, Jose Luis Garcia Paneque i Pablo Pacheco, te njihove obitelji, rekao je bivši politički zatvorenik Oscar Espinosa, kojega je nazvao jedan od njih prije nego što su se ukrcali na let. Sedmi zatvorenik, novinar Ricardo Gonzales i njegova obitelj ukrcan je na kasniji let Iberia Airlinesa. Strani novinari držani su podalje od skupine oslobođenih zatvorenika.