Johann (Ivan) Erlwein rođen je 1913. godine u Wiesenthau kod Forchheima (Njemačka,
Bavarska). Nakon završene osnovne i srednje škole dolazi u samostan sa željom postati
redovnik palotinac, časni brat u Družbi katoličkog apostolata (SAC) koju je utemeljio
rimski svećenik Sv. Vinko Pallotti. Godine 1931. polaže privremene, a 1936. svečane
vječne zavjete čime postaje palotinac. Odmah na početku drugog svjetskog rata biva
mobiliziran. U ratu je zarobljen i neko vrijeme provodi u zarobljeništvu u SAD-u odakle
se vraća tek 1946. godine. Kad se vratio iz zarobljeništva saznaje da mu je brat poginuo
u ratu i za sobom ostavio ženu i dvoje male djece. U tim teškim vremenima osjetio
je obvezu da ostane na roditeljskom poljoprivrednom imanju i pomogne bratovoj udovici
oko podizanja djece. Od redovničkih poglavara dobiva dozvolu za napuštanje zajednice,
te nakon nekoliko godina ženi udovicu pokojnoga brata. U obitelji su usko surađivali
s palotincima i trudili se Pallottijevu ideju o suodgovornosti svih kršćana provesti
u djelo. Posebno su pomagali palotince misionare u Indiji. Nakon smrti bratove
udovice (1989. g.) moli redovničke poglavare da ga ponovno prime u samostan kako bi
nastavio tamo gdje je 1946. godine stao. Nakon uvodnog razdoblja 1991. godine po drugi
put polaže redovničke zavjete; provincijal mu pruža isti onaj križ koji je primio
prije 58 godina kada je prvi put polagao redovničke zavjete. Time Johann ponovno postaje
palotinac, san mu se ispunio. U 95.- oj godini sretno umire kao redovnik palotinac.
Uistinu, prepusti Gospodinu putove svoje i On će sve voditi.