Vjerska sloboda, put mira

“Vjerska sloboda, put mira“, tema je koju je Sveti Otac odabrao za 44. svjetski dan mira koji će se obilježavati 1. siječnja 2011. godine. Papinsko vijeće Pravda i Mir jučer je objavilo temu s popratnim tumačenjem.
U državama gdje postoji sloboda, vjera je stiješnjena u kut, učinjena je nevidljivom i neutjecajnom u javnome životu. U državama gdje je u manjini, progoni se i napada ne samo vjeru nego i vjernike. To je sadašnja stvarnost, a ipak se – istaknuto je u priopćenju citirajući Benedikta XVI.– vjerska sloboda predstavlja kao sloboda nad slobodama. Budući da je ukorijenjena u samom ljudskom dostojanstvu i usmjerena na traženje „nepromjenljive istine“ – stoji u službenom predstavljanju teme – vjerska sloboda je jedino vjerska ako je sukladna s traženjem istine i istini o čovjeku. To omogućuje da se odbaci 'religioznost' fundamentalizma, manipuliranja i zloporabe istine općenito kao i istine o čovjeku. Sve ono što se suprotstavlja dostojanstvu čovjeka suprotstavlja se i tražnju istine, ne može se smatrati vjerskom slobodom – stoji u priopćenju.
Podsjećajući kako su pape od 1968. godine svaki prvi dan u godini posvećivali razmišljanju o miru, u priopćenju su navedeni razni oblici ograničavanja i nijekanja vjerske slobode, diskriminacije i marginaliziranja na osnovi religije, sve do progona i nasilja protiv manjina. Danas se u brojnim dijelovima svijeta – stoji nadalje u priopćenju – na razne načine ograničava vjerska sloboda, tamo gdje su vjernici manjina, ali iako nisu manjina izvrgnuti su biranim oblicima diskriminacije i marginaliziranja u kulturi i sudjelovanju u javnom građanskom i političkom životu.
U priopćenju su navedene tvrdnje Benedikta XVI. koje je 18. travnja 2008. godine izrekao u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Neshvatljivo je – ustvrdio je Sveti Otac – da vjernici moraju nijekati jedan dio samih sebe, svoju vjeru, ako se žele uključiti u javni život; nikada ne bi trebalo nijekati Boga da bi se uživala vlastita prava. S religijom povezana prava – istaknuo je Papa – uvijek treba štiti ako ih se smatra u sukobu s prevladavajućom ideologijom ili s stajalištima isključujuće vjerske većine. Ne može se dijeliti čovjeka od onoga u što vjeruje – ustvrdio je tada Papa – jer vjera utječe na njegov život i osobu. Neprihvaćanje doprinosa društvu, ukorijenjena u vjerskoj dimenziji i u traženju Apsolutnoga (...) povlašćivalo bi individualistički pristup i cijepalo jedinstvo osobe.